To znači, drugim riječima, da imenuju jednog čovjeka ili skupinu ljudi da predstavlja njihovu ličnost, a svatko da usvaja i priznaje da je on sam autor svega, što onaj, koji predstavlja njihovu ličnost, napravi ili odredi da se uradi u onim stvarima, koje se tiču zajedničkog mira i sigurnosti, i da svatko podvrgne svoju volju njegovoj volji i svoje mišljenje njegovu. To je više nego pristanak ili sloga; to je stvarno jedinstvo sviju njih u jednoj istoj ličnosti, stvoreno ugovorom svakoga sa svakim na takav način, kao da svatko svakom kaže: "Odričem se svog prava vladanja samim sobom i prenosim ga na ovog čovjeka ili ovu skupinu ljudi, pod uvjetom, da se i ti odrekneš svoga prava u njegovu korist i da na isti način sankcioniraš sve njegove postupke." Tada se mnoštvo, koje je tako ujedinjeno u jednoj ličnosti, zove država, latinski civitas. To je rođenje onog velikog Leviathana, ili bolje, rečeno s više poštovanja, onoga smrtnog boga, kojemu mi dugujemo pod besmrtnim bogom svoj mir i obranu. Ovim ovlaštenjem, koje mu je dao svaki pojedini čovjek u državi, na njega je prenesena upotreba tolike vlasti i snage, da su svi u takvom strahu, koji njemu omogućuju da volju sviju usmjeri na mir kod kuće i na uzajamnu pomoć protiv neprijatelja izvana.
Definicija države. - I u njemu je suština države, čija definicija glasi: to je ličnost, čija djela je veliko mnoštvo ljudi, uzajamnim sporazumom jednoga sa drugim, priznalo za svoja vlastita, sa svrhom da ona upotrebi snagu i imovinu sviju njih onako, kako nađe za shodno, radi njihova mira i zajedničke obrane.
Što je suveren, a što podanik. - Nosilac te ličnosti zove se suveren, i za njega se kaže da ima suverenu vlast, a svi osim njega su podanici.
Iz dela Levijatan