U brojnim slučajevima svakodnevnog života, kada čovek ponavljano doživljava svoju inferiornost, svejedno da li realnu ili imaginarnu, nemoćan da je savlada odbrambenim mehanizmom racionalizacije, projekcije ili, najbolje, sublimacije, razvija se neuroza, koja dugo može, sama po sebi, da predstavlja odbranu organizma od fizičkog razboljevanja. Činjenica je, koja još do kraja nije objašnjena, da neuroza, a naročito psihoza, predstavljaju uspešnu odbranu organizma od endokrinoloških, pa i malignih bolesti. Ova zaštita, ipak, nije apsolutna. Jednog nepredvidljivog trenutka, često posle višegodišnjeg trajanja neurotičnog konflikta, koji se najčešće sastoji u frustriranoj libidinoznoj ili agresivnoj, nagonskoj i egzistencijalnoj potrebi, frustraciji koja proizvodi hroničnu napetost, strah, potisnutu agresivnost i krivicu - neki organ u našem telu biva "prozvan". Višegodišnja psihička napregnutost, dakle, kao i dugotrajne funkcionalne smetnje u organizmu čoveka, pošto je i nerazrešena konfliktna situacija trajala dugo, dovode jednom do morfoloških, odnosno strukturnih promena u nekom organu. Početak ovakvog telesnog razboljevanja ne mora odmah biti maligne prirode. Postoji čitav niz psihosomatskih bolesti lokalizovanih u određene sisteme organizma: u organima za varenje (grizlica stomaka i kolitis), u organima disanja i krvotoka (astma i infarkt), na koži (čitav niz kožnih bolesti i alergija), itd. Od raznih činilaca, opet ponajviše od psihičkih, zavisi da li će neka od ovih psihosomatskih bolesti da pređe u rak, ili će se rak kao prvi javiti.
Iz dela Neurotične pojave našeg vremena