Artnit

Sreda, 07 Mart 2018 11:51

Karl Jaspers - Četiri pojma krivice Istaknut

Dizajn korica knjige Pitanje krivice Dizajn korica knjige Pitanje krivice

Treba razlikovati:

1. Krivičnu odgovornost: Zločini su objektivno dokaziva dela koja nesumnjivo krše zakone. Instanca je ovde sud, koji u pravnom postupku pouzdano utvrđuje činjenice i na njih primenjuje zakon.

2. Političku krivicu: Do nje dovode postupci zvaničnika i građana jedne države; zbog nje ja moram snositi posledice postupaka države čijoj sam vlasti potčinjen i u čijem se poretku odvija moje stvarno postojanje (utvđena politička odgovornost). Svaki čovek snosi deo odgovornosti za svoju vlast. Instanca je sila i pobednikova volja, kako u unutrašnjoj tako i u spoljnjoj politici. Uspeh odlučuje. Obuzdavanje samovolje i sile manifestuje se u političkoj razboritosti, koja ima u vidu dugoročne posledice, i priznavaju normi koje važe kao prirodno i međunarodno pravo.

3. Moralnu krivicu: Za postupke koje počinim kao pojedinac snosim moralnu odgovornost kao i za sve svoje postupke, uključujući i sprovođenje politčkih i vojnih odluka. Ni u jednom trenutku ne važi prosto "naređenje je naređenje". Zločini ostaju zločini i onda kad su naređeni (mada u zaisnosti od stepena opasnosti, ucene i terora postoje olakšavajuće okolnosti), i podležu, kao i svaki drugi postupak, moralnom sudu. Instanca je sopstvena savest i komunikacija sa prijateljima i bližnjima koji u svojoj ljubavi brinu o mojoj duši.

4. Metafizičku krivicu: Postoji solidarnost među ljudima kao pripadnicima ljudskog roda koja svakog čini saodgovornim za svaku krivdu i nepravednost u svetu, a posebno za zločine počinjene u njegovom prisustvu ili s njegovim znanjem. Ako ne uradim sve što je u mojoj moći da ih sprečim, i sam sam delom kriv. Ako nisam založio svoj život da sprečim ubistvo drugog, već sam stajao po strani, osećam se krivim na način koji nije ni pravno, ni politčki, ni moralno adekvatno pojmljiv. To što još uvek živim nakon što se tako nešto dogodilo tišti me kao neizbrisiva krivica. Kao pripadnici ljudskog roda, ukoliko nas srećan slučaj ne poštedi takvih situacija, dolazimo do granice na kojoj se pred nas postavlja izbor: ili bezuslovno založiti svoj život, mada bez svrhe jer izgledi za uspeh ne postoje, ili zbog nemogućnosti uspeha izabrati da se ostane u životu. Srž našeg bića čini upravo bezuslovnost koja negde među ljudima ipak postoji, na primer u slučajevima određenih počinjenih zločina ili deljenja fizičkih uslova života, najzad kao spremnost da se živi zajedno ili ne živi uopšte. Ali to da nje nema u solidarnosti svih ljudi, svih građana iste države, pa ni u solidarnosti manjih grupa, već da ona ostaje svedena na najužu ljudsku povezanost, u tome se sastoji krivica svakog od nas. Jedina instanca je Bog.

Iz dela Pitanje krivice

Pročitano 4267 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Karl Jaspers - Četiri pojma krivice