Ferdinand Tenis razlikuje dve vrste društvenih grupa Gemeinschaft, koji se često prevodi kao zajednica i Gesellschaft koji se često prevodi kao društvo. Nastojeći da razgraniči pojmove zajednice i društva, on ističe da se svaki prisan, blizak, isključivi suživot može smatrati za život u zajednici, dok je društvo javnost, svet. Čovek od rođenja živi u zajednici sa svojima, sudbinski je vezan za nju, a u društvo pak odlazi kao u tuđinu. Zajednica je trajan i pravi suživot, društvo samo prolazan i prividan. Primereno je zato, smatra Tenis samu zajednicu shvatati kao živi organizam a društvo kao mehanički agregat i artefakt.
Gemeinschaft se odnosi na grupe zasnovane na osećanjima zajedništva i na zajedničkim vezama, koje osećaju kao cilj da se održe, a njihovi članovi su sredstva za ovaj cilj. Zajednica označava prisan, domaći život i intimno povezivanje članova osećanjem zajedništva i može biti i prikazana kao porodica ili susedstvo, pre-moderno (seosko) društvo. U ruralnim, seoskim društvima koja karakterišu Gemeinschaft lični odnosi se definišu i regulišu na osnovu tradicionalnih društvenih pravila. Ljudi imaju jednostavne i neposredne odnose licem u lice jedni sa drugima koje određuje Vesenville (prirodna volja) i prirodno i spontano nastaju emocije i iskazuju se osećanja. Pravila u Gemeinschaftu su implicitna, a ravnoteža se postiže kroz moral, konformizam i isključivanje, društvenu kontrolu.
Gesellschaft se odnosi na grupe koje su podržane time što su korisne za individualne ciljeve, ciljeve svojih članova. On je određen kao akcionarsko društvo, korporacija ili država u savremenom društvu. Veze sa Gesellschaftom su se pojavile u urbanim i kapitalističkim okruženjima, koje karakterišu individualizam i bezlične monetarne veze između ljudi. Društvene veze su često instrumentalne i površne i određene sve više normama. Gesellschaft ima eksplicitna pravila (pisani zakoni), a održava ravnotežu putem policije, zakona, sudova i zatvora.