Artnit

Petak, 20 Oktobar 2017 11:20

Hari Slakoer - Smerdjakov Fjodora Mihailoviča Dostojevskog Istaknut

Fotografija iz filma Braća Karamazovi, Valentin Nikulin u ulozi Smerdjakova Fotografija iz filma Braća Karamazovi, Valentin Nikulin u ulozi Smerdjakova

U “Idiotu“ Dostojevski opisuje epileptične napade kneza Miškina u izrazima koji ukazuju na autoerotsko indukovano pražnjenje, koje se završava tanatofobičnim “padom“, posle čega sledi depresija - neka vrsta post coitum triste.

U delu “Braća Karamazovi“ Smerdjakov signalizira svoje samoubistvo u epileptičnim napadima koji takođe ukazuju na kombinaciju libidinalnih i agresivnih poriva. Smerdjakov nema kontrolu nad ovim napadima - oni ga “hvataju“. On ubija svog oca Fjodora tek pošto mu Ivan, njegov “Svevišnji“ ukaže da je to dozvoljeno. Međutim, Ivanov znak je dvosmislen, tako da možemo reći da je Smerdjakovljev čin bio, bar delimično, njegova sopstvena odluka. Ali, Smerdjakovljevo vešanje nije dvosmisleno: to je autentičan čin.

Smerdjakovljevo samoodređenje počinje da se pojavljuje kroz njegova tri razgovora sa Ivanom, pošto je ubio Fjodora. U toku ovih razgovora, Smerdjakov shvata da Ivan nije jaka figura brata-oca, kakvim ga je on zamiljao, već da je Ivan u stvari kukavica i da nije imao hrabrosti da prihvati odgovornost za neke prećutne “znakove“ koje je dao Smerdjakovu da ubije oca. Postepeno, Smerdjakov se odriče svog statusa Ivanovog sluge i u trećem razgovoru, njihove uloge su skoro potpuno zamenjene. Sada Smerdjakov otvoreno izražava nepoštovanje prema čoveku kojeg je obožavao, a Ivan sada traži od njega objašnjenje. Na početku romana, saznajemo za Ivanovo zanimanje za teologiju. Sada je Smerdjakov razvio takvo interesovanje, čitajući “Izreke Svetog oca Isaka Sirijskog“. Na kraju, on se odriče i svojih i Ivanovih građanskih vrednosti, odbija da zadrži očev novac i uručuje ga Ivanu.

Dostojevski uzdiže Smerdjakova skoro do nivoa kneza Miškina, takođe epileptičara i “idiota“ romana. (U grčkoj terminologiji, “idiot“ je neko ko izbegava tekuće političko-građanske bitke.) I Smerdjakovljevu majku su smatrali seoskim idiotom - “tako dragim Gospodu“, dodaje autor.

Dostojevski legitimizuje Smerdjakovljevo ubistvo Fjodora i udostojava njegovo samoubistvo. Sa Smerdjakovom se postupalo kao sa slugom Karamazovih: Fjodor odriče njegovoj majci status žene i majke njegovog sina. Fjodor odriče i Smerdjakovu status sina, pa čak i identitet njegovog ličnog imena. Tako je, u izvesnom smislu, Smerdjakovljevo ubistvo Fjodora “imitacija simboličnog“ ubistva njegove majke i identiteta njenog sina od strane njegovog oca. Tek kada se ubije, Smerdjakov utvrđuje svoj lični identitet. Može se navesti da se Smerdjakov tek kroz samonametnutu smrt ponovo sjedinio sa svojom majkom. “Lizareta Smradna“ je naslikana kao neki podzemni lik. Ona se kratko pominje na početku romana, a zatim iščezava, kao da je opet potonula u zemlju.

Post coitum triste- tužno osećanje posle snošaja

Iz eseja Samoubistva u književnosti: njihova ego funkcija (Psihoanaliza i književnost priredio Žarko Martinović)

Pročitano 3317 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 08 Novembar 2018 11:32

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Hari Slakoer - Smerdjakov Fjodora Mihailoviča Dostojevskog