Osnova dela Zlatna grana je mit o vladavini sveštenih kraljeva u šumi posvećenoj Dijani, na obali jezera Nemi, u albijskim brdima u Italiji. Da bi postao svešteni kralj potencijalni naslednik je morao da sa vrha jednog drveta odlomi granu imele (zlatnu granu) i ubije svog predhodnika. Zato je Dijanin sveštenik živeo u stalnom strahu od pretendenta na njegov položaj i sa isukanim mačem danonoćno čuvao drvo na kome je bila grana imele. Iz ove osnove izašla su pitanja zašto je Dijanin sveštenik morao da ubije svog prethodnika, a pre nego ga ubije sa određenog drveta odlomi granu.
Zlatna grana je monumentalna studija o uporednom folkloru, magiji i religiji. U njoj su istaknute paralele između obreda i verovanja, sujeverja i tabua u ranim kulturama i onim u hrišćanstvu. Frejzer pokušava da definiše zajedničke elemente verskih uverenja i naučne misli, raspravljajući o plodnosti obreda, ljudskom žrtvovanju, umirućem bogu, žrtvenom jarcu i mnogim drugim simbolima i praksi čiji uticaji su se produžili i na kulturu XX veka.
Džejms Džordž Frejzer se ne slaže sa popularnim mišljenjem da je primitivni život bio jednostavan, pokazujući da je divljak upleten u zbrku magije, tabua i sujeverja. Istražujući načine mišljenja od magijskog do religioznog i na kraju do naučnog, on otkriva evoluciju čoveka od divljaštva do civilizacije, od modifikacije njegovih čudnih i često krvoločnih običaja do ulaska u trajne moralne, etičke i duhovne vrednosti.