Kao oblik vladavine i oblik društvenog života demokratija podrazumeva obrazovanje koje priprema decu za učešće u političkom i društvenom životu. Jer, kako ističe Džon Djui deca i mladi moraju da budu “upoznati sa interesima, svrhama, informacijama, veštinama i praksama starijih članova društva“. Razvoj demokratskih navika mora početi u najranijem dobu obrazovnog iskustva deteta. Uloga škole je da razvija učenika kao individuu, koja doprinosi razvoju društva. Zato i nastavu treba zasnovati na dečjim nagonima, radu i aktivnostima.
Da bi uspešno vaspitavao učenika i sam nastavnik mora biti aktivni i uvaženi član društva, primer svojim učenicima. “Zadatak nastavnika nije samo jednostavno podučavanje učenika, već građenje društvenog života. Kada tako radi, učitelj je prorok Boga istinitoga i predvodnik ka pravom Carstvu Gospodnjem“, tvrdi Džon Djui.
Da bi učenicima usadio određene stavove ili shvatanja vaspitač treba da razume “svako pojedinačno dete po pitanju njegovih specifičnih sklonosti, potreba i preferencija“ i odredi koji će tip iskustava uticati na njegove stavove i preferencije, koji će oblikovati njegove buduće radnje i misli. Posebno se naglašava da vaspitač mora da ima sofisticirano razumevanje za predmet proučavanja i modifikuje okruženje tako da spoljnii uslovi, kao što su na primer osoba sa kojom dete razgovara, predmet o kome se raspravlja, ili knjiga koja se čita budu usklađeni sa potrebama i interesovanjima učenika.