Ta javna vlast postoji u svakoj državi, ona se sastoji ne samo od naoružanih ljudi, već i od materijalnih dodataka, tamnica i prinudnih ustanova svih vrsta, o kojima gentilno uređenje nije ništa znalo. Ona može biti vrlo znatna, gotovo beznačajna, u društvima sa još nerazvijenim klasnim suprotnostima i u udaljenim područjima, kao što je to slučaj povremeno i mestimično u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali ona jača u korak sa zaoštravanjem klasnih suprotnosti u okviru države i s povećanjem teritorija i broja stanovnika država koje se međusobno graniče - dovoljno je pogledati našu današnju Evropu, gde su klasne borbe i osvajačka konkurencija uzdigle javnu vlast na visinu sa koje ona preti da proguta celo društvo, pa čak i državu.
Da bi se održavala ta javna vlast, potrebne su uplate građana - porezi. Oni su bili potpuno nepoznati gentilnom društvu. Ali mi bismo danas imali o tome dosta da kažemo. S razvitkom civilizacije ni porezi nisu više dovoljni: država izdaje menicu na budućnost, zaključuje zajmove, državne dugove. I o ovome bi imala stara Evropa šta da kaže.
Raspolažući javnom vlašću i pravom ubiranja poreza, činovnici sad stoje kao organ društva iznad društva. Slobodno, dobrovoljno poštovanje koje se ukazivalo organima gentilskog uređenja njima nije dovoljno, čak i kad bi ga mogli imati; kao nosiocima vlasti koja se otuđuje od društva, mora im se pribaviti autoritet izuzetnim zakonima, na osnovu kojih oni uživaju naročitu neprikosnovenost i nepovredivost. Najbedniji policijski sluga civilizovane države ima više "autoriteta" nego svi organi gentilnog društva zajedno, ali najmoćniji vladalac i najveći državnik ili vojskovođa doba civilizacije može pozavideti najneznatnijem gentilnom starešini na neiznuđenom i neosporavanom poštvanju koje mu je ukazivano. Jedan se nalazi baš usred društva, dok je drugi prinuđen da nastoji da predstavlja nešto iznad i izvan društva.
Iz dela Poreklo porodice, privatne svojine i države