Martin Hajdeger smatra da je čovek biće koje može da razume ontološku razliku i da razmišlja o njoj. Ontološku razliku određuje kao razliku između Bića, nečega što čini zajedničku suštinu nekog sveta koja određuje šta će zaista postojati u njemu i biti važno i bivstvujućeg, onoga što je opipljivo i postoji u nekom svetu.
Savremenog čoveka Martin Hajdeger prikazuje kao bačenog u svet stvari u kome i sam sve više postaje stvar i boravi u zaboravu Bića. Označavajući čoveka pojmom bivstvujuće koje može da razume smisao Bića, označava ga terminom Tu-biće. Metafizika i savremeni svet su, za njega, pružali sliku zaborava Bića. On je smatrao da nije uvek bilo tako i verovao je u mogućnost povratka ranog antičkog grčkog shvatanja sveta koje je izgubilo od svoje punoće u toku razvoja zapadne filozofije ka metafizici. Polazeći od neautentičnog čoveka njegova fenomenologija pokušava da reši pitanje smisla Bića. On kaže: “Otkrivanjem smisla Bića i osnovnih struktura Tu-bića otvara se horizont za svako dalje ontološko istraživanje.“