Artnit

Nikad mu put do radionice nije izgledao tako dug. A i stario je, doduše. Mada je i dalje bio suvonjav kao trs loze, mišići se u četrdesetoj više ne zagrevaju tako brzo. Ponekad, čitajući sportske izveštaje u kojima su nekog tridesetogodišnjeg atletu nazivali veteranom, slegnuo bi ramenima. "Ako je on veteran", rekao bi Fernandi, "onda sam ja već za staro gvožđe." Međutim, znao je on da je novinar donekle bio u pravu.

Objavljeno u Pero

A šta nije besmisleno?

BUK: Ono što nije besmisleno je period u međuvremenu, čekanje između seksa i ljubavi - suočavanje s onim kvalitetnim što je preostalo - tada ne smeš biti ogorčen. Moramo postati dobri s onim što je ostalo u nama, s onim što je ostalo kad se više ne osećamo dobro. Drugim rečima, da ostanemo celi iako stvari ne funkcionišu. Mislim da nam treba malo sreće i malo glamura i malo snage da nastavimo. Hemingvej je to zvao "hrabrost u vreme nevolje".

Objavljeno u Pero

- Nemam sreće, Tiri? Pazi kako si okrenuo... Prevario si se. Moj zaključak je drukčiji. Da, ja nemam sreće u običnom smislu riječi - ali ne radi se o tome. Koji je put lakši do životnih naslada i zadovoljstava? Puzenje uvis ili pad? Znaj da se dole nalazi isto što i gore: iste žene, isto vino, iste karte, ista putovanja. I za to nisu potrebne nikakve đavolske trzavice. Treba jedino shvatiti da su takozvani stid, savjest, ljudski prezir - samo gruba strašila postavljena po vrtovima raznih “visina“ zato da bi plašila takve kao ja, one koji su shvatili igru.

Objavljeno u Pero

Kakav je ishod? Moderni čovek je otuđen od sebe, od svog bližnjeg i od prirode. On je preobražen u robu, svoje životne snage doživljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno mogući profit u postojećim tržišnim uslovima. Ljudski odnosi su u suštini odnosi otuđenih automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome što svako od njih ostaje blizak krdu i što se ne razlikuje po mislima, osećanjima ili delovanjima. Mada pokušava da bude što bliži ostalima, svako ostaje beznadežno sam, prožet dubokim osećajem nesigurnosti, teskobe i krivice koji su uvek rezultat nemogućnosti da se prevaziđe ljudska odvojenost.

Objavljeno u Društvo

Međutim, zašto se nije mogao pomiriti s mišlju da ostane bez dece u kući koju je ulepšavala takva žena?

Zašto se njegov duh uznemireno zadržavao na toj praznini, kao da je ona jedini razlog što njegov duh nije potpuno srećan?

Objavljeno u Pero

Koja su ta lažna ubeđenja koja nam blokiraju put ka sreći? Evo nekih.

Prvo: ne možete biti srećni ako nemate sve ono za šta ste vezani i što smatrate tako dragocenim.

Sušta laž. Ne postoji ni jedan trenutak u vašem životu u kome nemate sve što je potrebno da biste bili srećni. Vaša nesreća potiče od toga što usmeravate svoju pažnju na ono što nemate, umesto na to što u određenom trenutku imate.

Objavljeno u Društvo

Naljuti se tada Krez i uzviknu:

- Goste Atinjane, zar moju sreću smatraš za tako ništavnu da me nisi hteo uporediti ni s prostim ljudima?

Objavljeno u Pero

Jednoga jutra, dok mu je Dama trljala noge, Žen-Ši se osloni na lakat i, tražeći nasumice Damine ruke, promrlja:

- Mlada ženo koja paziš onoga što će umreti, lagao sam te. Ja sam princ Žen-Ši.

- Kada sam došla k tebi, bila sam obična neuka malograđanka - reče Dama i nisam znala ko je princ Žen-Ši. Sada znam da je bio najlepši i najpoželjniji među ljudima, ali tebi nije potrebno da budeš princ Žen-Ši da bi bio voljen.

Objavljeno u Pero

Ustao sam, ušetao se uzduž i poprijeko i, da skrenem misli na drugo, zavezem se u misli na svoj prošli život. Gomila sjećanja uskovitla se bez reda preda mnom. Bilo je ugodnih i neugodnih - ili sam ih barem tako ja krstio prije. Oživljavala su preda mnom lica i zbivanja. Iskrsne lice nekog malog noviliera, kojega je bik nataknuo na rogove u Valenciji za Ferije, pa nekog mog ujaka i Ramona Grisa. Sjećao sam se raznih doživljaja: kako sam bio nezaposlen tri mjeseca 1926, kako sam gotovo crknuo od gladi. Sjetio sam se jedne noći provedene na klupi u Granadi; već tri dana ne bijah ništa okusio, bio sam bijesan, nisam htio crći. Osmjehnuo sam se na to. S kakvom sam pohlepom jurio za srećom, za ženama, za slobodom. Zašto? Htio sam osloboditi Španiju, divio sam se Pi-i-Maralju, bio pristaša anarhističkog pokreta; govorio na javnim zborovima. Sve sam uzimao ozbiljno, kao da sam besmrtan.

Objavljeno u Pero

- U delovima, na mahove. Kao deca, nadamo se velikoj sreći, nekoj golemoj i apsolutnoj sreći. I u iščekivanju da se to desi, mi puštamo da mimo nas prolaze male sreće, jedine koje postoje. Ne umemo ni da ih cenimo. To je kao...

Ipak, nije dovršio misao. Ubrzo nastavi:

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Prikazivanje članaka po tagu sreća