Stefan Tanasijević
Svatovske pesme
Srpske narodne svatovske pesme su veoma stare po postanku. To se najviše vidi iz opisa običaja o kojima pevaju. Svatovske pesme su mnogobrojne i raznovrsne po dešavanjima i osećanjima koji se u njima opisuju.
Jefimija - Pohvala knezu Lazaru
U svemu što je krasno ovoga sveta vaspitao si se od mladosti svoje, o novi mučeniče kneže Lazare, i krepka ruka Gospodnja među svom gospodom zemaljskom krepka i slavna pokaza se.
Đorđone - Oluja
Đorđo Barbareli da Kastelfranko, poznat kao Đorđone, čuveni italijanski slikar visoke renesanse bio je prvi umetnik koji je slikao figure u pejzažu i žanr scene bez verske ili istorijske pozadine. Od malog broja njegovih dela Oluja je najindividualnija i najzagonetnija. Danas se slika nalazi u Galeriji Akademije u Veneciji.
Jovan Dučić - Čudesno ostrvo
Leži na moru pred Atinom ostrvo Egina, kao kakvo priviđenje koje menja svoj položaj svako četvrt sata.
David Štrbac
U građenju lika Davida Štrpca u satiri Jazavac pred sudom Petar Kočić je najviše iskazao svoj smisao za karakterizaciju ličnosti. Ovaj lik ima svoju potpunu fizionomiju kao retko koja ličnost u srpskom realizmu.
Muškatla u enterijeru i eksterijeru doma
Muškatle su veoma popularne biljke sa cvetovima prelepih boja. One najčešće ukrašavaju prozore, terase, balkone, tremove. Ali, ponekad se nađu u vrtovima i u domovima kao sobne biljke.
Ivo Andrić - Sremska ravnica
Voz juri sremskom ravnicom.
Oči nam zasenjuju samo bezbrojne i beskrajne brazde; one se, već prema brzini vožnje, ili šire i sklapaju kao neprestana, ćudljiva igra raznobojnih lepeza, levo i desno od nas, ili se pretvaraju u razlivene mrkozelene vode koje strelovito struje ka oštroj liniji u dnu vidika, gde ih očekuje nevidljiv i dubok pad.
Narodne bajke
Bajka je najrazvijeniji i najznačajniji oblik srpske narodne proze. To je kraća priča fantastičnog sadržaja. U njima se kako kaže Vuk Stefanović Karadžić, "pripovijedaju kojekakva čudesa, ono što ne može biti"
Aleksa Šantić - Proljeće
Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,
Sandro Botičeli - Proleće
Proleće, ulje na drvetu, italijanskog renesansnog slikara, Sandra Botičelija je najčuvenija mitološka alegorija. Naslikana je za Lorenca di Pjerfrančeska Medičija između 1477. i 1478. godine da bi ulepšala medičijevsku vilu di Kastelo. Na slici je simbolički prikazano rađanje proleća. Slika se danas nalazi u galeriji Ufici u Firenci.