Artnit

Priča se da se posle Brisela, dok je Verlen bio u Monsu, mnogo pre polja banana, Rembo vratio u kolevku; da je na jednom tavanu u Ardenima, u Rošu, usred zemlje i šuma gde su seljaci iz majčine rodbine svoje živote polagali u praznim žetvama sve do Vitalije Kuif, taj strašni mladić, ta zver, to malo devojačko srce u vreme žetve napisao Boravak u paklu; da ga je tu, pa iako ga je započeo negde drugde, kod Vala, u metrpolama gde je civilizacija pala pod šapu Vala, šapu čađavu, futurističku, tu završio, u toj seoskoj visokocivilizovanoj rupi, na antičkoj svetlosti žetve.

Objavljeno u Pero

Pred crnom kutijom Karža mu govori da malo pomeri glavu, prvo ovako, onda onako. Čini kao što mu se govori, u glavi koja se jedva pomera besprekorni stihovi, nepomične strofe, stih sustiže stih kao jedan talas drugi, kao vetar. Polustihovi se njišu, prema seljančici cure slogovi dvanaest po dvanaest, na sav glas ona plače i smeje se. Ona je to napisala. Sišla je s Parnasa. Nebo iznad je veliko kao otac. Već duže vreme Rembo više ne diše. Karža okida. Na halogene soli svetlost se baca, spaljuje ih. U tom času Rembo žali za Evropom.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Urbane životinje Prikazivanje članaka po tagu Pjer Mišon