Odštampajte ovu stranicu
Sreda, 16 Maj 2018 11:05

Labud grbac - crvenokljuni labud Istaknut

Labud grbac (Cygnus olor) ili crvenokljuni labud je vrsta labuda, koja se od ostalih vrsta labudova razlikuje po velikoj savijenosti vrata i često se sreće u blizini ljudi. Danju je aktivan i većinu vremena provodi u vodi. Najviše je naseljen u severnoj i centralnoj Evropi, Maloj Aziji i centralnoj Aziji.

Labud grbac (Cygnus olor) spada u porodicu plovuša (Anatidae). Ime vrste Cygnus olor potiče od latinskih reči cygnos i olor, koje znače labud.

Labud grbac je bele boje sa narandžasto-crvenim kljunom i crnom kvrgom iznad njega, koja je veća kod mužjaka. Dug je 125 do 170 cm, sa rasponom krila od 200 do 240 cm. Mužjak može da bude težak i 15 kg, a kada je na tlu visok je i preko 120 cm. Noge su mu kratke, snažne i imaju razvijene plivaće kožice.

Van perioda gnežđenja labudovi grbci se mogu često videti na većim otvorenim vodenim površinama, kao što su jezera i velike reke, a gnezdeća staništa su im stajaće vode sa razvijenom vodenom vegetacijom, kao što su bare ili ribnjaci. Oni su monogamni, žive u parovima dugi niz godina i veoma su pažljivi partneri. Prave veliko konusno gnezdo u priobalnom rastinju od trske, vodenih biljaka, granja, a oblažu ga mekim biljkama i paperjem, koje često ponovo koriste u narednim godinama ili ga obnavljaju po potrebi. Posle sredine aprila ženka polaže između 5 i 7 (do 12) belih ili bledoplavih jaja, na kojima uglavnom leži od 35 do 42 dana. Labudići napuštaju gnezdo ubrzo nakon izleganja. Oba roditelja brinu o njima tokom dužeg perioda, često do sledeće sezone parenja.

Labud grbac je teritorijalna ptica. Teritorijalni sporovi mogu dovesti do agresivnih borbi između mužjaka, u kojima oni nasrću jedni na druge i klize po površini vode.

Neki labudovi grbci ostaju na svojoj teritoriji tokom cele godine, dok se drugi kreću na kratkim rastojanjima i formiraju zimska jata. Pošto su im prirodna staništa severni krajevi centralne i severne Evrope, adaptirani su na boravak u ledenim vodama. Od niskih temperatura se najčešće brane ležanjem ili sedenjem na ledu i snegu, nogu povijenih u perje, da bi održali optimalnu telesnu temperaturu, naročito nogu. Posmatračima zato izgleda kao da su zarobljeni u ledu, a zapravo nisu.

U ishrani labodova grbaca preovlađuje biljna hrana, kao što su alge, vodene i suvozemne biljke, a ređe sitne ribe i vodeni beskičmenjaci.

Labud grbac spada u ugrožene vrste ptica. On je zaštićena vrsta ptice u Srbiji Zakonom o zaštiti prirode.

Pročitano 3084 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci