Glupi je bio pobeda, knjige koje nisam napisao, mesta koja nisam video, Maserati koji nikada nisam imao, žene za kojim sam čeznuo: Danijel Darije, Đina Lolobriđida, Nađa Grej. On je bio trijumf nad tehnokratskim producentima koji su kasapili moja scenarija dok sva krv nije istekla. On je bio moj san o velikom potomstvu na čuvenim univerzitetima, studentima sa bogatim darovima za svet. Kao i moj voljeni Roko, on bi ublažio bol i modrice mojih beskonačnih dana, bedu mog detinjstva, očajanje moje mladosti, pustoš moje budućnosti.
On je bio pas, ne čovek već životinja, i vremenom će postati moj prijatelj, hraniće me ponosom, veseljem i šašavošću. Bio je bliži Bogu nego što ću ja ikad biti, nije znao ni da čita ni da piše, a i to je bilo dobro. Bio je otpadnik, i ja sam bio otpadnik. Ja ću se boriti i gubiti, a on će se boriti i pobediti. Visoke doge, ponosne nemačke ovčare, sve će ih razbiti i pojebati usput, a meni će biti drago.
Iz romana Moj pas Glupi