- Da li si nalazio golubove među ljudima? - upita grof sumnjičavo.
- Mnogo sam ih video, dragi gospodine; poznavao sam tetrebe, koji su uzimali golubice i golubica bi postajala vrlo nespretna, gledao sam mužjake golubove, što su vešali sebi na vrat kukavice a kukavica je najgora među pticama, jer ona je uvek spremna za ljubavno milovanje a neće da se brine o svojim mladima i stoga ih podmeće, ali gledao sam i golubove, gospodine.
- Koji nisu nikada jedno drugo kljucali?
- Doduše, i pokljucali bi se, kad bi bilo potesno u gnezdu ili radi hrane, ali ipak bi pored svega toga ostajali dobri drugovi i, pazite, to je ljubav. Ima još jedna morska ptica, gospodine, i zove se "svert". Mužjak i ženka uvek su zajedno; ako ubijete jedno, onda drugo neće da pobegne nego se još primakne i možete ga ustreliti; zato smatraju "sverta" najglupljem pticom.
- Tad je doba parenja, stari učo.
- Ne, mladi gospodine, preko cele godine idu one zajedno a ptice se pare u proleće. Zimi, kad nema kod njih mladih, nego su usamljene, ne rastavljaju se nikada, nego se zajedno hrane, zajedno love, zajedno spavaju; to nije nagon parenja, nego ljubav, pa kad se to simpatično osećanje može naći kod jadnih životinja, zašto da ga nema kod ljudi?
Iz pripovetke Žena gospodina Bengta