Crna čiopa je pepeljastobraon boje po celom telu, sa belom mrljom na vratu, ali nasuprot svetlom nebu izgleda crno. Duga je 16 do 17 cm, sa rasponom krila 42 do 48 cm, a teška oko 35 g. Krila su uska, duga, a rep kratak, blago račvast. Noge su kratke i zakržljale i njima može da se drži za hrapavu fasadu, liticu, građevinu ili gnezdo. Mladi dosta liče na odrasle, a najveća razlika je što imaju tamnije perje i veću mrlju na vratu.
Telo crne čiope je prilagođeno letenju. Veruje se da u vazduhu može da provede nedelje, pa i mesece, a da ne sleti da bi se odmorila. Osim kada se brine o ptićima, ona je skoro stalno u vazduhu, gde izvodi sve svoje aktivnosti. U vazduhu traži hranu, sakuplja materijal za pravljenje gnezda, igra se, spava, pari se. U letu tik iznad površine vode, čak pije i vodu. Često se hrani insektima i paucima koje lovi u letu, a ponekad i vodenim insektima koji izleću pred loše vreme.
Crne čiope prave gnezda u pećinama, šupljinama u drveću, kao i u šupljinama između zgrada i litica. Prave gnezda i u kutijama za gnežđenje koje stavljaju ljudi. Gnezdo je kuglastog obilika, napravljeno od listova, perja, mahovine, vlati i drugih mekanih materija. U svoje gnezdo vraćaju se svake godine u isto vreme, početkom maja u srednjoj Evropi, a početkom avgusta se sele u Afriku.
Parovi su godinama verni jedno drugom i uvek se na istom mestu gnezde. Međutim, ako strada jedan partner, njegovo mesto pripada drugoj crnoj čiopi.
Ženka snese 2 do 3 jaja iz kojih se izležu ptići nakon 20 dana, i o njima zajedno brinu mužjak i ženka. Posle kratkog vremena ptići postaju dobri letači kao i odrasli, a osamostaljuju se nakon 42 dana i više se ne vraćaju u gnezdo.
Crna čiopa je ugrožena vrsta ptice i ona je na listi strogo zaštićenih vrsta ptica u Srbiji.