Ana Frojd - Projekcija malog deteta
Projekcija je slična potiskivanju i po tome što nije vezana za određene situacije straha. Ona nastaje usled realnog straha, straha od Nad-Ja i straha od nagona. Engleski psihoanalitičari tvrde da se već u prvim mesecima čovekovog života, pre svih potiskivanja, mogu pojaviti projekcije prvih agresivnih pobuda, i da one mogu odlučno uticati na formiranje dečje slike sveta i na ličnost deteta.
Džon Bolbi - Teorija afektivnog vezivanja
Teorija afektivnog vezivanja, poznata i kao teorija osećajnog vezivanja nastala je ranih sedamdesetih godina XX veka kao teorija o poreklu i prirodi čovekove osećajnosti. Osnivač ove teorije je engleski psihijatar i psihoanalitičar Džon Bolbi koji postulira novi koncept o prirodi ranih odnosa i uvodi pojam afektivna vezanost (attachment) kojim obeležava specifičan, neravnopravan odnos koji se u najranijem detinjstvu formira između majke i deteta i predstavlja osnovu i polazište kasnijeg emocionalnog i relacijskog vezivanja i ima značaj za ceo život pojedinca.
Filip Arijes - Portreti dece
Osim nadgrobnih likova, portreti dece, same, odvojene od roditelja, retki su, sve do kraja XVI veka: dofen Šarl Orlando od Majstora iz Mulena (još jedno svedočanstvo o ljubavi prema prerano izgubljenoj deci). Početkom XVII veka, ovi portreti postaju vrlo brojni - jasno je da je uspostavljena navika da se uz pomoć slikarske veštine sačuva uspomena na dete i detinjstvo, uprkos njihovoj prolaznosti i neuhvatljivosti.
Filip Arijes - Naš svet je opsednut fizičkim, moralnim, seksualnim problemima i problemima vezanim za detinjstvo
U srednjem veku i početkom modernih vremena, a još dugo u narodnim slojevima, deca su poistovećivana sa odraslima, čim bi se ocenilo da se mogu osloboditi pomoći majki i dadilja: ubrzo posle kasnog odbijanja od dojenja, otprilike oko sedme godine života. U tom trenutku, deca ulaze pravo u veliku zajednicu ljudi, sa kojima su imali zajedničke prijatelje, mlade i stare, delili svakodnevne poslove i igre.
Žan Žak Ruso - Emil ili o vaspitanju
Francuski filozof i humanista Žan Žak Ruso koji se smatra najuticajnijim misliocem i teoretičarem u doba prosvetiteljstva svoje pedagoške poglede izlaže u svom najznačajnijem delu, Emil ili o vaspitanju, napisanom 1762. godine, u kome kritikuje veoma oštro tadašnji vaspitni sistem. On iznosi svoje ideje i shvatanja o vaspitanju, određujući čoveka, dete, prirodno biće, kao osnovno polazište, kriterijum, i meru koja je najznačajnija u vaspitanju.
Jozef Rot - Nema sumnje: to je bio moj sin
Mogu reći da sam se potpuno promenio od časa kada mi je sin rođen. Hojnicki i svi prijatelji koji su živeli u našem pansionu čekali su me u mojoj sobi u parteru toliko uzbuđeni kao da je trebalo da oni sami postanu očevi. U četiri sata ujutro dete dođe na svet. Javila mi je moja majka.
Dečji crtež ljudske figure
Danas se poklanja velika pažnja dečjem crtežu. Menjaju se shvatanja i metode rada u likovnom vaspitanju i obrazovanju dece predškolskog i školskog uzrasta. Dečji crtež se veoma mnogo proučava i sa aspekta različitih nauka. Ljudska figura je dosta razmatran i analiziran deo dečjeg crteža. To je i jedna od najranijih tema koju crtaju mala deca i ova tema ostaje popularna i u detinjstvu i u adolescenciji.
Dečji crtež
Dečji crtež odražava specifičnu lepotu kroz igru linija. Linija kod deteta može biti sigurna i drhtava, pravilna i kriva, oštra i blaga, tamna i svetla. Ali ona je uvek spontana, a samim tim dečji crtež postaje još spontaniji i često u sebi nosi lepotu nesvesnog. Dečji crtež je i jedan od spontanih dečjih izraza, a često i jedan svojstven vid komunikacije deteta sa svetom već od najranijeg perioda detinjstva.