Maksim Gorki - Razdelio se svet na robove i vladare
Kao bistri potok sliva se mladi glas, Vanja se izdigao na kolena. On nije visok rastom, ali je skladan i jak. Njegovo zamišljeno lice čoveka zaplašenog životom menja se, iznutra ga obasjava svetlost.
- Ne želim ja da budem viši od Njega, ali zakone Njegove hoću i moram da razumem - zašto su dela vavilonska bolja pred Njim od dela sionskih?
Pesma o keruši
Česta tema poezije Sergeja Jesenjina je rusko selo i ljubav prema životinjama. Antologijsku pesmu prožetu humanizmom, Pesmu o keruši napisao je 1915. godine. U osnovi pesme je istinit događaj iz Jesenjinovog sela Konstantinova. Pesma o keruši je objavljena u kolektivnoj zbirci Bojadžinca reči.
Maksim Gorki - Šta, je li se on rodio samo zato da počeprka zemlju i da umre, ne stigavši ni raku samom sebi da iskopa?
- Život? Drugi ljudi? - nastavi on, skeptično saslušavši moj prigovor na ono njegovo "tako i valja". - E-he! A šta ti je stalo do toga? Nisi li ti sam život? A drugi ljudi žive bez tebe i proživeće vek bez tebe. Misliš li ti da si kome potreban? Nisi ti ni hleb, ni štap, i nikome nisi potreban.
Mati
Aleksej Maksimovič Peškov, poznatiji kao Maksim Gorki, bio je sovjetski pisac, osnivač književnog metoda socijalističkog realizma i politički aktivista. On je bio prvi veliki pisac radničke klase, pesnik i glasonoša socijalističkog sveta. Njegov poznati roman Mati je prožet dubokom ljubavlju prema radnicima i revolucionarima i nadahnut verom u njihovu konačnu pobedu.