Bela Hamvaš - Potpuna neverovatnoća je ono što mi nazivamo istinom
Ja nisam u stanju da otkrijem istinu i da poverujem u nju. Ne samo ja. Ne poznajem nikoga ko ume da otkrije istinu i da veruje u nju. Ako vi nekome kažete istinu, neće ni obratiti pažnju, propustiće je pored uva, i ja isto kao i drugi. Kao da i nije bila izrečena. Naprotiv, ako taj neko slaže, smesta počinjete da ćulite uši, kako, šta, zašto, počinjete da se interesujete, hoćete da znate pojedinosti, i već ste naseli.
Bela Hamvaš - Englezi kažu da ispod svake zemlje teče voda, a ispod svakog života je tuga
Ja se ipak usuđujem da vam savetujem da se oženite, konačno još niste zakasnili, mlad ste čovek, žena čije je raspoloženje vedrije -
Rektor odmahnu glavom.
Bela Hamvaš - Nalazimo se na pragu propasti
Cela stvar, ovaka kakva je, reče otac Agošton, za mene je gotovo prirodna, i ja se čudim što danas nema više ovakvih slučajeva. Uskoro će pravne smrti postati svakodnevna stvar, ništa neće biti osobitije od neke razumne presude i procesa. Znak vremena. To je ono o čemu je reč u Svetom pismu. Svi znaci upućuju na skori konac.
Bela Hamvaš - Šta to znači stanovnik kanalizacije na tronu?
Stanovnik kanalizacije na tronu. Ako bih današnje čovečanstvo želeo da okarakterišem, to bi trebalo reći. Svako se pred njim klanja. Niko nije pokvareniji i podliji i jadniji, i on je na vrhu. To đubre, ta krvožeda i crna egzistencija, taj skandalozni i opsceni nikogović.
Bela Hamvaš - Samo jedan muškarac i jedna žena čine celog čoveka
Muškarac obično oseća da je polovina bića žene; ali oseća i da je žena iracionalni element u svetu. Mnogi zastupaju prvo shvatanje, a i drugo. Danas je običaj da se prihvati prvo. Samo jedan muškarac i jedna žena čine celog čoveka, kaže Kant. Po svemu sudeći, on sledi Svedenborga.
Bela Hamvaš - O čovekovom delu
Samo prolazno delo vredi objaviti; besmrtno delo može ostati u rukopisu. I posle smrti autora služavka može slobodno da rukopis skupi u korpu za rublje, da ga odnese u kuhinju za potpalu. Što je jednom napisano besmrtno, njegovo bivstvo više ne zavisi od ljudskog sećanja. To delo je negde drugde pobedilo, večno i konačno. Nije htelo priznanja, nije želelo glas, nije žudelo da poučava, nije tražilo novac, ni vlast, i nije želelo da se dopadne. Čemu glas, novac, moć, slava, priznanja?