Odštampajte ovu stranicu
Četvrtak, 11 Juni 2020 10:40

Momo Kapor - To je život u kome se nigde ne žuri Istaknut

U ovoj letnjoj seobi Srba u Tursku, čini se, ima nečeg mnogo dubljeg, ne usuđujem se reći - mazohistički nostalgičnog - ali, svakako, neka neodoljiva privlačnost, jača od novca i razuma. Da li Srbi u Turskoj pronalaze neku duboku zapretenu tajnu dugu pet stoleća, način života, ukuse, mirise, hranu i spokojstvo stare carevine? Ne znam, ali i sam ploveći pet godina duž turskih obala Mediterana, pokušavam da odgonetnem tu tajnu.

Umesto da rešim misteriju, sve me više obuzima sažaljenje prema sirotim zapadnim i severnim narodima, koji, izgleda, uopšte ne umeju da žive. Prva lekcija u Turskoj dobija se iz načina i stila života, koji je satkan po ljudskoj meri. To je život u kome se nigde ne žuri. U Bosni bi rekli "život po istilahu". Dovoljno je samo baciti pogled na astal na krmi starog jedrenjaka "Džafer oglu", na kojem kapetan Sulejman gosta podučava kulinarskim lekcijama; pet različitih salata od plavog patlidžana sa pet najrazličitijih pikantnih ukusa, oljušteni paradajz sa maslinkama i kozijim sirom, pirinač, kome čudni začini poklanjaju najneobičniji ukus, salata rikula u ovčijem kiselom mleku i riba dinstana na povrću - trpeza iz koje se preko dolmi i šiš-kevaba mogu pročitati najstariji uticaji persijske i vizantijske kulture.

Iz knjige Putopis kroz biografiju

Pročitano 1959 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci