I gradovi imaju uvek po jedno doba ljudskog života i ljudskih strasti; a jedini je grad Rim koji ima sva naša doba i koji daje svakoj našoj strasti svoje magije i svoje istine; i kada god se vratimo ovamo, mi uvek otkrivamo ovde nova čudesa i nove lepote. Rim nije samo večit, nego i večno drukčiji.
Jer ni na jednoj stopi naše zemlje nije duže boravila ljudska misao, ni više ostavila traga ljudska energija. Rimska država nije prestajala u svetu za nepune tri hiljade godina: kada je svršila cezarska država, ona se pretvorila u duhovno carstvo i papsku državu. U Carigradu je jedno vreme bio zlatni presto rimskih careva, ali je u Rimu ostala i dalje bronzana stolica Svetog Petra. Vladara na Palatinu brzo je zamenio vladar u Lateranu i u Vatikanu. Od Cezara koji je bio vojnik i prvosveštenik, ostao je vladar i prvosveštenik. Ostala je u mnogom pogledu i osnova stare državne organizacije nekadašnjeg carstva: samo mesto konsula i prokonsula u istim dalekim provincijama, postojali su sada vladike i kardinali. To duhovno carstvo i kad je gubilo svoju snagu nije gubilo svoj kontinuitet.
Iz putopisa Pismo iz Italije (zbirka putopisa Gradovi i himere)