Pod velikim uticajem rumunskog vajara Konstantina Brankušija, koga je upoznao u Parizu 1909. godine, Amadeo Modiljani počinje da vaja skulpture direktno u kamenu. Svojim skulpturama želeo je i da se suprotstavi industrijskom delu francuskog vajara Ogista Rodena. Njegove skulpture su posebno bile inspirisane antičkom Grčkom i afričkom skulpturom, ali takođe odražavaju poznavanje drevne kikladske, sumerske i egipatske umetnosti. Modiljani je eklektički pozajmljivao od afričkih maski, srednjovekovnih duboreza i kambodžanskih skulptura, koji su izgleda predstavljali duhovni izraz koji je želeo da postigne na svojim skulpturama.
Skulptura Ženska glava, isklesana u kamenu, ukazuje na fascinaciju Amadea Modiljanija klasičnim afričkim i etrurskim skulpturama, koje su ga očaravale, pre svega svojim primitivizmom i božanskim prisustvom. Ova skulptura, visine 65 santimetara ima glavu ovalnog lica, kosih očiju, sićušnih usana, dugačkog i tankog nosa i izduženog vrata, i predstavlja karakterističan prikaz žene kod Modiljanija.