Razglednica
Nika sa Samotrake
Statua Nike sa grčkog ostrva Samotrake, nepoznatog autora je značajno delo iz helenističkog perioda. Podignuta je oko 200-190. godine pre nove ere u slavu zajedničke pomorske pobede Pergama, Rimljana i Rodosa nad sirijskim vladarom Antiohom III. Smatra se za najveće remek-delo helenističke skulpture. Danas se nalazi u muzeju Luvr u Parizu.
Aleksa Čelebonović - Skulpture Lepenskog vira
Kamene skulpture nađene u Đerdapu, u lokalitetu Lepenski vir, od višestrukog su značaja za proučavanje razvitka ljudske misli.
Skulpture Lepenskog vira navode nas da, u žudnji za saznanjem o tome ko smo i odakle potičemo, idemo od posledica ka njihovim uzrocima, kao uz reku, odnosno od objekta koji su pred nama ka mislima onih koji su ih stvarali.
Jovan Cvijić - Boje vode Ohridskog jezera
Boja vode je u pribrežnim, plićim partijama otvoreno-zelena; to je nefritsko zelenilo, osobito prijatno kad je dno pokriveno bilo vlaknastim bilo gubastim i debelim algama. Od obalskih plićih partija prema većim dubinama voda postaje sve više plava; vedrih i lepih dana voda Ohridskog jezera ima toplo plavetnilo, koje je prijatnije od nebeskog plavetnila; to je otvoreno, prozračno i providno plavetnilo, ali ipak zagasitije od nebeskog; prijatnije je i od običnog morskog plavetnila, koje je još zatvorenije. Ovaj normalan raspored boja u Ohridskom jezeru često se menja.
Momo Kapor - Jesen
Vreme je da se pakujem. Krajnje je vreme.
Postoji vreme za raspakivanje i vreme za pakovanje, ali šta mi ostaje da strpam u torbu kad su mi se farmerke izlizale, majice isprale i pocepale, kad su knjige za leto pročitane, sandale pokidane, a stari žileti tupi? Potrošio sam, dakle, nerazumno još jedno leto, a mogao sam da ga pažljivije koristim, da mi duže traje.
Ljubomir Nenadović - Crnogorci ne ljube lance
Inspiraciju za putopis Pisma iz Italije Ljubomir Nenadović nalazi u svojim doživljajima tokom putovanja po Italiji posle 1850. godine. Kroz satiričan humor, divljenje i slavljenje svog roda on opisuje karakteristike italijanskog društva i svih mesta kroz koja je prošao. Iznosio je svoja mišljenja i impresije o svemu i o svakome što je video na putovanju. Sebe je uvek stavljao u drugi plan, što je veoma izraženo kada govori o Petru Petroviću Njegošu.
Momo Kapor - Nostalgija košta koliko i povratna avionska karta do Beograda
Postoji u životu našeg čoveka u tuđini jedan trenutak kada strašno poželi da vidi, makar nakratko, svoj zavičaj, kao da je u pitanju prva ljubav iz mladosti. Hrana mu postane bezukusna, ljudi kao da su od plastike, a život bez smisla. Za onoga ko to može sebi da dozvoli, nostalgija košta koliko i povratna avionska karta do Beograda.
Rastko Petrović - Afrika
Noć je bila potpuno nad rekom i mesec se kidao, skakao i gnjurao po brzacima Komoe. Duž cele obale kupači, stojeći na krajevima priteranih piroga i prelivajući se kalbasima, radosni što je noć ovladala svetom, pevahu neuporedivim, dubokim i rascepanim glasovima. Jedan od mojih pagajera reši se da zapeva takođe; nađe u dnu sebe jedan tihi jedva čujni glas: podiže ga sve više, sve dalje u svod, vezujući sebe sa zvezdama; ali se odjednom predomisli, prekinuvši svoju pesmu tu, baš kada je bio sa njom najviše. On je nastavljao da ujednačeno i smotreno vesla dalje kao i njegovi drugovi, ali u stvari nekoliko dugih trenutaka ostade, jedini od nas u čamcu, fantastično i košmarski izdužen sve do zvezda. Toliko je njegovo nedovršeno voznesenje glasom bilo jedina stvarnost u ovoj noći.
Jovan Cvijić - Ohridsko jezero
Posle dana sa kišom i burom nastalo je bilo lepo vreme. Sunce peče, vazduh je nad jezerom providan, a na obalama treperi jara, koja obavija i najviše vrhove oko jezera: Jablanicu, Krstac i Galičicu. Oko čamca je topla, plava jezerska voda, u koju daleko vid prodire, a gde on izda, nastaju one plavenkasto-crvenkaste dubine, od kojih se straha nema, jer je jezero tiho i glatke površine; u njima ima, kažu ribari, tako mnogo ribe kao drobnoga peska.
Jovan Dučić - Buđenje mora
Vazduh se lagano počeo da belasa; svod se protegao; ceo prostor se gibao uznemireno i naporno. Voda je imala boju starog srebra i pepela. Ali se oseća da će dan zabeleti, a sunce se neće videti. Sve je bilo nerazgovetno i nerešljivo u nebu i na vodi. Lađa se gibala nežno kao kolevka. More je urlalo u točkovima s naporom koji je izgledao da će velika građevina odjednom malaksati, ili se cela polomiti. Kroz katarke je zviždao južnjak.
Kefren iz Gize
Najveću slavu egipatske umetnosti, u doba Starog carstva i kasnije, čine pokretne statue koje su nađene u grobnim hramovima i grobnicama. Jedna od najlepših je statua faraona Kefrena, iz hrama koji pripada njegovoj piramidi. Statua iz oko 2530. godine pre nove ere, visoka 1,68 metara, isklesana u dioritu, u celini predstavlja jedinstvo i ravnotežu kompozicije i dočarava snažnu sliku božanskog veličanstva. Danas se ova statua nalazi u Egipatskom muzeju u Kairu.