Artnit

Veruj mi, nema ničeg lepšeg u životu od ljubavi koja se budi. Opijum mutnih i potajnih želja koji do dna srca žudno uvlačiš u sebe, dubokim uzdahom, kao opojni, topli miris žalfijom obraslih senokosa. Tajna nepoznatog i beskonačnog, zvuci harfe večnog proleća na ustreptalim žicama duše. Maćaše! Ja ću kroz jedan čas među ovim zidovima što liče na strane mrtvačkog sanduka, u mukloj tišini hotelske sobe, da pucam u svoje srce.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Samrtno proleće