Artnit

Moja zabava sada izaziva bes te smrti u meni, i smeh mog tela spotiče se pred grkom tugom moga mrtva srca, i nejasno se sećam te čudesne čežnje što sam nekad osećao i koja je ubrzo postala tragična, opominjem se, u srcu gde se zbivaju sve velike tragedije, moje čudesne želje da odem sa ove zemlje sa tom malom Ruskinjom, jer zemlja je ružna i puna smrti, a izgledalo je da mi nismo ružni i da nikad ne možemo umreti. A kad sam saznao da je to nemogućno, ili da možemo zaslužiti besmrtnost samo ako primimo ljudsku smrt i uputimo se njoj, postao sam podrugljiv, smejao sam se toj besmislenoj čežnji, zaboravio sam na nju, ostajući da živim, noseći novo odelo.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Pri zalasku sunca