Artnit

Tužno je kad se noću probudiš, pa razmišljaš o osamljenosti i o tome kako svi kažu da je čovjeku suđeno da klone. Smišljaš pisma koja nikad ne pošalješ, koja čak i ne napišeš. “Dragi moj Waltere...“

Svi kažu: “Samo naprijed!“ Naravno, neki idu naprijed. Da, ali koliko njih? Što je s onom Kako-li-se-zove? Ona je uspjela, zar ne? “Koristica se udaje za perova sina.“ No, pa što onda? Učini nešto ili se gubi, kažu, učini nešto ili se gubi!