Truman Kapote - Čujte, znate li vi za one dane kad čovjeka spopadne čamotinja?
Još je držala mačka u naručju.
- Jadni moj slinavko - reče češkajući ga po glavi - jadni moj bezimeni slinavko! Malo jest nezgodno što nema imena. Ali ja nemam prava da mu nadjenem ime - morat će pričekati dok ne bude nekom stvarno pripadao. Nas smo se dvoje samo našli jednog dana kraj rijeke, ali mi ne pripadamo jedno drugome, on je potpuno samostalan, kao i ja. Ne želim ništa posjedovati dok ne nađem mjesto gdje ćemo ja i sve moje pripadati jedno drugome. Nisam još sasvim načisto gdje će biti to mjesto. Ali znam kako izgleda.
Truman Kapote - Ne spava mi se, Ne umire mi se, Samo bih da putujem po pašnjacima nebeskim
Međutim, premda gospođica Golightly nije ni znala da ja postojim, osim kad je trebalo da joj otvorim ulazna vrata, ja sam u toku tog ljeta postao izvanredan poznavalac njena života. Proučavajući koš za smeće ispred njenih vrata, ustanovio sam da redovito čita tabloide, turističke prospekte i horoskope, da puši neke ezoterične cigarete po imenu Picayunes, da se hrani samo svježim sirom i tankim kriškama dvopeka, i da je šarenilo njene kose donekle i umjetnog porijekla.
