Artnit

Četvrtak, 03 Oktobar 2013 19:06

Veče na školju Istaknut

Pesmu Veče na školju Aleksa Šantić je objavio 1904. godine u Brankovom kolu (Sremski Karlovci), a zatim je unosi u sve svoje kasnije zbirke pesama (1908, 1911,1918), menjajući pojedine stihove i reči. Kasniji izdavači, pesama Alekse Šantića, kao i sastavljači antologija srpske lirike, unosili su uvek ovu pesmu smatrajući je za jednu od njegovih najboljih pesama. Ova pesma spada u najbolje pesme pisane na srpskom jeziku.

Pesma Veče na školju je sastavljena od četiri strofe, koje su isto građene. U njima se opisuje veče na školju koji simboliše izdvojenost i različitost ljudi koji na njemu žive. Pesničke slike su složene tako da se njihovim spajanjem pojačava napetost prizora. U prvoj strofi je slika pučine i sunca na zalasku. Rumenim zrakom je određen trenutak posmatranja, a plavom pučinom položaj predela: crna hrid, iznad koje trne "rumeni zrak". Mrak osvaja, ali ne pobeđuje, jer je tu još uvek poslednji zrak. U drugoj strofi crkveno zvono "jeca". Slika tog drhtavog bolnog jecaja zvona stapa se sa kršom koji je simbolička slika osobina ljudi koji tu žive. U trećoj strofi "mršave glave" koje kleče i oblikom i bojom se uklapaju u krš. Sa njima je u punom skladu ćutanje raspetoga Boga. Poslednja slika, data u četvrtoj strofi je slika sunca na zalasku. Mirno i blago, ujednačeno talasanje morske pučine, tiho i veličanstveno nailaženje noći, stihija tišine i sna koja će sa mora preći i na ljude i pružiti im bar zaborav, a možda i blažene, varljive snove.

Slike siromašnih, ubogih seljaka koji uzalud pružaju ruke ka Bogu i ravnodušnosti Boga prema njihovim molbama je uokvirena slikom veličanstvene lepote prirode, u kojoj se ritmički smenjuje dan i noć i koja ne zna, i ne haje, ni za ljude, ni za njihove patnje. Ta slika izražava osećanje duboke rezignacije nad ukletošću čovekove sudbine.

Veče na školju opeva socijalnu tematiku, izražava osećanje beznadežnosti pokornog, bespomoćnog i ubogog seljaka dalmatinskog i hercegovačkog krša. Aleksa Šantić je upotrebio oblik "zatvorene pesme" i tako svojoj prvobitnoj socijalnoj tematici i emociji dodao i univerzalno egzistencijalno značenje sudbine čoveka. Bezizlaznost čoveka, simbolika besciljnosti i efemernosti njegove egzistencije osuđene na bitisanje izražene su veoma snažno zatvorenim kompozicionim oblikom pesme, stavljanjem socijalnog sadržaja u čvrste okvire materijalne stvarnosti i u beskonačno trajanje zatvorenog kruga večeri i noći. Zato se u ovoj pesmi ne radi više i ne radi se samo o siromašnom seljaku hercegovačkog krša, nego o dubokoj rezignaciji nad bespomoćnošću ljudske sudbine.

Pročitano 15969 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Veče na školju