Artnit

Ponedeljak, 24 Juni 2013 20:32

Dodolske pesme Istaknut

Najstarija obredna pesma je dodolska i pripada kultu božanstva plodnosti. Dodolske pesme su veoma stare narodne lirske pesme koje su nastale u periodu prelaska na stočarstvo i zemljoradnju, kada je čovek bio u presudnoj zavisnosti od atmosferskih prilika i kiše. Pastir ili zemljoradnik je vršio razne obrede i pratio ih pesmom da bi izazvao ili zaustavio kišu.

Pošto je većina čovečanstva vekovima bila upućena na zemljoradnju, dodolske pesme su čuvane u neizmenjenom obliku, čak i kada bi se jedna religija zamenila drugom. Tako je, na primer srpska dodolska pesma, stvorena još u periodu paganstva, sačuvala se i nakon prelaska u feudalizam i hrišćanstvo, jer je zemljoradnja i dalje ostala glavno zanimanje Srba. Dodolska pesma je samo hristijanizirana, ali ne potpuno. Nekada su se ljudi obraćali za kišu paganskim bogovima, a po primanju hrišćanstva - hrišćanskim svecima. Obred kome je ova pesma namenjena nije povezan sa određenim danom u kalendaru (predhrišćanskom i hrišćanskom). Dodolske pesme pevale su se kada nastupi suša da bi se od božanstva izmolila kiša. U suštini pesme nije ništa izmenjeno: čovek moli neko božanstvo da letina bude dobra i da padne željena kiša. Dodolske pesme koje su doprle do naših dana imaju često dvojaku prirodu: pagansku i hrišćansku, a obe su mitske.

U srpskom narodu dodolske pesme su se pevale samo u vreme suše. Stilsko obeležje ovih pesama su osmerci, i stih koji se ponavlja, takozvani pripev, koji je u sedmercu. Stihovi sadrže opise obrednih radnji, paralelni tok prirodne pojave, kao i izazvane željene posledice.

Vuk Stefanović Karadžić je u svom Rečniku pisao o obredu prizivanja kiše u Srbiji: "Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole!"

Postoji više objašnjenja kako je nastala reč dodola. Tako se smatra da je nastala od litvanskog glagola dundéti, što znači grmeti, od reči dodol - nekadašnji bog vlage i rastinja ili od pripeva (refrena) "oj dodo, oj dodole".

Obred prizivanja kiše je napušten polovinom XIX veka, dolaskom Turaka na Balkan. Razvojem društva, kao i masovnim migracijama ljudi iz sela u gradove, u XX veku ovaj obred je gotovo iščezao.

Pročitano 14406 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Dodolske pesme