Tako je Lastavica letela iznad velikoga grada i videla bogataše i njihov raskošni život u lepim kućama, dok su siromasi sedeli na pragovima bednih kućeraka. Letela je kroz mračne uličice i videla bleda lica izgladnele dece kako ravnodušno posmatraju crnu ulicu. Ispod svoda mosta dva mališana su ležala zagrljena, da bi im bilo toplije.
- Kako smo gladni - govorili su.
- Zabranjeno je ležati tu! - doviknuo im je čuvar i oni su odlutali kroz kišu.
A onda se Lasta vratila i ispričala Princu šta je sve videla.
- Ja sam prekriven čistim zlatom, - rekao je on - moraš ga skidati, list po list, i nositi mojoj sirotinji.
Lastavica je skidala list po list čistoga zlata sve dok Princ nije ostao sasvim taman i siv. List po list čistoga zlata odnosila je sirotinji i dečja lica postala su rumenija.
- Sad imamo hleba! - uzvikivala su deca.
Iz bajke Srećni Princ