Artnit

Sreda, 29 Maj 2013 19:51

Nikolaj Vasiljevič Gogolj - Oproštaj Tarasa Buljbe Istaknut

Kad se Taras Buljba osvestio od udarca i pogledao na Dnjestar, kozaci su već bili na čunovima i veslali: kuršumi su sipali ozgo na njih, ali ih nisu domašili. I zasijaše se radosno oči starog atamana.

- Zbogom, braćo! - viknu im on ozgo. - Sećajte se i mene, i na proleće dođite opet ovamo, pa se dobro provedite! Šta ste dobili, đavolji Lesi? Zar mislite da ima nešto na svetu čega bi se kozak pobojao? Pričekajte, doći će vreme, nastanuće vreme, poznaćete vi šta je pravoslavna ruska vera! Već i sad opažaju dalji i bliži narodi: dići će se iz ruske zemlje njen car, i neće biti na svetu sile koja mu se neće pokoriti!...

A već se plamen podizao iznad vatre, dohvatio mu noge i lizao uz drvo... Ali zar ima na svetu takvog ognja, muka i takve sile koja bi savladala rusku snagu!

Iz pripovetke Taras Buljba

Pročitano 4208 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 09 Juli 2013 20:32

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Nikolaj Vasiljevič Gogolj - Oproštaj Tarasa Buljbe