- Jednom riječju, ti žališ što si čovjek?
- Ne, žalim što nisam primitivan čovjek.
- Ostaje da se dokaže da li bi on ne razumijevajući uživao.
- Ne mislim da je sličan životinji. Od trenutka kada je postao čovjek on je počeo da shvata i da osjeća drukčije. Ali ne mogu sebi jasno da predstavim njegova osjećanja, i to me muči. Ja bih htio da budem barem ono što sadašnje društvo dozvoljava velikom broju ljudi da budu od kolijevke do groba, htio bih da budem seljak, seljak koji ne zna da čita, onaj kome je Bog dao prave instinkte, miran život, čistu savjest, pretpostavljam da bih ja u toj obamrlosti nepotrebnih osobina, u tom nepoznavanju izvitoperenih ukusa, bio srećan kao i primitivni čovjek o kome je sanjao Žan Žak.
Iz predgovora romana Nahoče Fransoa
