Artnit

Sreda, 22 April 2020 10:27

Gi de Mopasan - Kad cijelog života radiš, dođe ti jedan čas kad spaziš da si i nešto drugo mogao učiniti, i tada žališ Istaknut

Dizajn korica knjige U šumi Dizajn korica knjige U šumi

Godinama smo teško živjeli, gospodine. Posao je bio slab, i nismo imali novaca za izlete. A zatim smo se odvikli od toga. Druge stvari ti se miješaju u glavi; u trgovini više misliš na blagajnu nego na udvaranje. Malo-pomalo smo starjeli, a da to nismo ni opazili, kao mirni ljudi koji više uopće ne misle na ljubav. Ništa toliko ne želiš kao ono što si opazio da ti nedostaje.

A zatim, moj gospodine, poslovi su bolje išli, i mi smo se osigurali za budućnost! I gle, ne bih vam točno mogla reći što se u meni zbilo, nikako vam ne bih znala reći!

I eto ponovo počeh sanjati poput mlade gimnazijalke. Pogled na kolica s cvijećem bi mi izvlačio suze. Miris ljubica bi dopro do moga naslonjača kod blagajne, i ubrzao bi mi kucanje srca! Tada bih se dizala, odlazila bih na prag vrata da gledam plavetnilo neba između krovova. Kad iz ulice gledaš nebo, ono ti izgleda kao rijeka, duga rijeka koja silazi na Pariz vijugajući se; a kroz nju lastavice prolaze kao ribe. Sve te stvari su smiješne za moju dob! Šta ćete, gospodine, kad cijelog života radiš, dođe ti jedan čas kad spaziš da si i nešto drugo mogao učiniti, i tada žališ. Oh! Da, žališ! Zamislite da sam i ja, kao i druge žene, mogla ići u šumu brati poljupce. Zamislila sam, kako je lijepo ležati na lišću s nekim koga voliš! I na to sam svaki dan i svaku noć mislila! Mislila sam na mjesečinu na vodi, da sam željela utopiti se.

Iz novele U šumi

Pročitano 527 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Gi de Mopasan - Kad cijelog života radiš, dođe ti jedan čas kad spaziš da si i nešto drugo mogao učiniti, i tada žališ