Artnit

Petak, 15 Mart 2019 12:02

Onore de Balzak - Ona je taj Ljiljan u dolu, u kome je rasla Boga radi, ispunjavajući ga mirisom svojih vrlina Istaknut

Dizajn korica knjige Ljiljan u dolu Dizajn korica knjige Ljiljan u dolu

U tim mislima naslonih se na jedan orah pod kojim se, od toga dana, odmaram kad god se navratim u ovu svoju milu dolinu. Pod tim drvetom, kome povjeravam svoje misli, pitam sebe kakve su se promjene sa mnom desile za vrijeme minulo od posljednjeg dana kad sam iz doline otputovao. Moje se srce nije varalo, ona je živjela tu: prvi zamak što spazih na obronku jedne pustare bilo je njeno prebivalište.

Kad sjedoh ispod oraha, škriljac na njenom krovu i okna na njenim prozorima treperili su na podnevnom suncu. Njenu bijelu haljinu od perkala spazio sam kao bijelu tačku ispod jedne rane breskve u njenom vinogradu. Kao što već pogađate, iako još ništa ne znate, ona je taj Ljiljan u dolu, u kome je rasla Boga radi, ispunjavajući ga mirisom svojih vrlina. Ta dugačka vodena traka što teče pod suncem između dvije zelene obale, ti redovi topola što svojim trperavim čipkama krase ovu dolinu, te hrastove šumice što se između vinograda protežu po pribrežjima koja rijeka sve drukčije zaobljava, i ti zamagljeni vidici što se gube sukobljavajući se, bili su izraz moje beskrajne ljubavi, čiji sam predmet jedva bio nazreo. Ako hoćete da vidite prirodu, lijepu i čednu kao vjerenica, otidite tamo jednog proljećnjeg dana; ako hoćete da ublažite rane svoga srca, što krvare, navratite tamo posljednjih jesenjih dana; s proljeća tamo ljubav razastire krila pod samim nebom; u jesen se sjećamo onih kojih više nema.

Iz romana Ljiljan u dolu

Pročitano 638 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Onore de Balzak - Ona je taj Ljiljan u dolu, u kome je rasla Boga radi, ispunjavajući ga mirisom svojih vrlina