Artnit

Ponedeljak, 22 April 2013 22:11

Cveće zla Istaknut

Carlos Schwabe - Ilustracija knjige Cveće zla Carlos Schwabe - Ilustracija knjige Cveće zla

Zbirka Cveće zla francuskog pesnika Šarla Bodlera, prvi put je objavljena 1857. godine. Naziv zbirke izražava pesnikovu poetiku i u njemu se spajaju u jednu sintagmu po značenju dve potpuno suprotne stvari, koje postaju i simboli tragične protivrečnosti sveta i ljudskog življenja. Cveće je lepo, šareno, mirisno, donosi radost i utehu, a zlo je loše, podseća na nesreću, patnju i bol.

Svoju zbirku pesama Cveće zla, Šarl Bodler posvećuje "savršenom čarobnjaku francuske pisane reči", Teofilu Gotjeu. Ovaj pesnik je bio njegov savremenik, ali ne zna se razlog zbog kojeg je baš njemu bila posvećena zbirka.

Cveće zla je ispovest, knjiga o obnaženom srcu. Bodler to potvrđuje u pismu Anselmu: "Treba li vam reći, vama koji ovo niste nazreli kao što nisu ni ostali, da sam u ovu svirepu knjigu uneo celo svoje srce, svu svoju nežnost, svu (prerušenu) veru, svu mržnju? Tačno je da ću pisati suprotno, da ću se zaklinjati svevišnjim bozima da je ova knjiga izraz čiste umetničke mašte, ugledanja, komedijanja, a lagaću kao na vašarištu..."

Zbirka pesama Cveće zla je Šarla Bodlera dovela do propasti. Sud odlučuje da su njegove pesme skandalozne i nemoralne i ne pridaje im nikakvu umetničku vrednost. Međutim, sam Bodler piše u belešci za advokata: "Pesnička knjiga treba da bude procenjena u celini i po svom zaključku - O knjizi treba suditi u celini, a u tom slučaju iz nje izbija strašna moralnost."

Cveće zla je komponovana knjiga što i sam Bodler ističe u pismu Vinjiju od 15. decembra 1861. godine: "Jedina pohvala koju tražim za ovu knjigu jeste da se prizna da nije puka plaketa i da ima svoj početak i kraj." Ova zbirka je podeljena u šest delova, a unutrašnja povezanost svakoga dela je vidljiva, kao i dijalektika koja ih spaja. Svaki deo je trenutak u jednoj doživljenoj dijalektici, u jednom životnom putnom programu.

Uvodna pesma (Čitaocu) je jauk nad nesrećom stvarnog života, i iskazuje čovekovu sudbinu. Bodler pokazuje kako je ovaj svet grozan i kako mi hodamo po planu zlog gazde - Satane. Ljudi nisu ni svesni koliko žive u prljavštini i grehu i kako su svakim korakom bliži paklu. Bodler daje jednu surovu sliku realnosti, pa ko nije spreman da se sa njom suoči, bolje da ne traži utehu u pesmama iz ove zbirke.

Prve pesme u zbirci Cveće zla, od Blagoslava do Himne Lepoti, čine ciklus o umetnosti. One podsećaju na život pesnika koga ne razume društvo i izražavaju njegovu veličinu u njegovoj bedi.

Drugi deo čini ciklus o ljubavi, od Egzotičnog mirisa do Jesenjeg soneta. U njemu se umetnost meša sa ljubavlju, a izbavljenje poezijom smatra se za pouzdanije od izbavljenja ljubavlju. I u pesmi Lešine Bodler peva kako će lepota umreti, a pesnik će sačuvati božansko obličje.

Treći deo, Vino je iskušavanje veštačkim rajevima. Iz njega govori rešenost da se ponovo nađu "ona lepa doba, oni srećni dani, oni slatki časi" koji ponekad govore o mogućnosti sreće. Ali buđenje nailazi odveće brzo za pijantstvom i za snom. A tada?

Četvrti deo pripada Poroku, i to je najmračniji ciklus u zbirci. Od svih pokušaja, ovaj je najuzaludniji, jer porok ne pruža čak ni iluziju opijenosti i uključuje stalno osećanje grešnosti. Porok, uz svest o ljudskom prokletstvu predstavlja se bez vela.

Huljenje, romantična pobuna, prerušena vera, opredeljivanje za Satanu protiv Boga: to su teme i zvuci petog dela. Ali pobuna je jačanje zla, ne njegovo slabljenje.

Gde naći istinu i u isto vreme spokoj? Jedino u smrti: to će biti poslednji deo. Smrt se ovde pojavljuje, ne kao simbol nesreće, već kao nada života, smrt odgovara želji, ne opsednutosti njome. Život nema smisla, ne zato što nije večan, već stoga što je samo skučeni život sužnja koji ne može da utoli svoju žudnju za beskonačnim. Bodlerova strast je beskraj, a ne večnost. On čezne za produženjem, za proširenjem, da iščezne tako kao jedinka i utone u svemir. On bi da je sve i da je ništa. I smrt shvata istovremeno kao uništenje (crno i golo) i kao svest koja nalazi nasladu u tom uništenju. Smrt je nepoznato - jedina zemlja i jedini put kojim putnik koji se vratio sa svih putovanja još može zaploviti, jer je bar siguran da će biti drugačija od zemalja u kojima ga je morio njegov jad.

Cveće zla, remek-delo Šarla Bodlera, je predstavljalo prekretnicu u istoriji ne samo francuske, već i svetske poezije i izvršilo je ogroman uticaj na generacije pesnika. Bodler je, kao što je pred kraj života sam napisao u jednom pismu, u Cveće zla, "tu svirepu knjigu", "uneo sve svoje srce, svu svoju nežnost, svu svoju religiju (ali prerušenu), svu svoju mržnju". On dalje piše: "Ako sam od pesnika koji je to učinio, ostajući lucidna svest koja izmiče gotovim formulama kritičara, uspeo nešto da prenesem u naš jezik, ova knjiga ispuniće svoju svrhu."

Pročitano 18294 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 20 Decembar 2018 11:51

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Cveće zla