Pesma počinje stihom "Ive jaše kroz orašje". Četiri stiha koja slede predstavljaju izraz ushićenja. U njima se nižu pitanja, osam pitanja, raspoređenih u parovima, postavljenih u opozitnom odnosu (antiteza) i usredsređenih na mladića koji jaše. Pitanja govore o mladiću Ivu koji jaše kroz orašje, o njegovoj izuzetnoj lepoti koja zasenjuje. Mladić se poredi sa svetlim sjajnim suncem, a njegovu lepotu ističe konj koji se poredi sa vilom i sedlo od srebra i uzda od zlata. Istovremeno ova pitanja kazuju i o snažnom utisku koji je ostavio konjanik na devojku. Toliko ponovljenih upitnih intonacija naglašavaju devojačku očaranost mladićevom lepotom i svim onim što ide uz njega: konjem, uzdom, sedlom.