Roman Džordža Orvela 1984 počinje sa sledećom rečenicom koja nagoveštava distopijsku fikciju: “Bio je vedar i hladan aprilski dan. Na časovnicima je izbijalo trinaest.“ Mnogi smatraju da je trinaest broj koji donosi lošu sreću, a to nije jedini razlog zbog čega je njegovo uključivanje u roman tako uznemirujuće. Upućivanje na trinaesti udarac časovnika pokazuje i da neki događaj ili otkriće dovodi u pitanje sve ono u šta se ranije verovalo. Takođe, trinaesti udar časovnika dovodi u pitanje i prethodnih dvanaest sati. Verovatno je da svi oni u tom svetu, koji pokazuju trinaest časova ne predstavljaju odstupanje, već normalni način života. Na ovaj način Džordž Orvel suptilno upozorava čitaoca da izjave istine u ovom izmišljenom totalitarnom društvu treba dovesti u pitanje.
Uvodna rečenica romana 1984 stvara u čitaocu osećaj uznemirenosti koji je samo pojačan rečenicama koje slede: “Vinston Smit, brade zabijene u nedra da izbegne ljuti vetar, hitro zamače u staklenu kapiju stambene zgrade “Pobede“, no nedovoljno hitro da bi sprečio jednu spiralu oštre prašine da uđe zajedno s njim. Hodnik je zaudarao na kuvani kupus i stare otirače.“