Artnit

Četvrtak, 18 Januar 2018 11:43

Naš stari dome Istaknut

Porodična kuća Alekse Šantića u kojoj je odrastao na Brankovcu Porodična kuća Alekse Šantića u kojoj je odrastao na Brankovcu

Brojne elegije Alekse Šantića imaju porodično-intimni karakter. I u njegovoj pesmi Naš stari dome koju je napisao 1906. godine, koja predstavlja intimnu ispovest iskazana je tuga za prošlim vremenima sreće i spokoja, bol za porodicom i porodičnom toplinom, osećanje usamljenosti. Ova melanholična, lirska priča u stihovima o prolaženju mladosti i porodične sreće je obojena tamnim i mračnim tonovima.

Pesma Naš stari dome data je u kontrastu prošlosti i sadašnjosti, u stilu narodnog pevača, koji je Aleksa Šantić često koristio. Ona se sastoji od četiri kratke strofe u kojima se povezuje lično umiranje sa svojim pustim domom.

U prvoj strofi na prošlost ukazuje kapija doma koju niko ne otvara, a po njoj "mirno crv dube i šara". Ova stara kapija budi u pesniku veliki bol. U njemu se nižu sećanja na srećno detinjstvo u drugoj strofi. On nalazi svoju sobu u kojoj još uvek visi ikona i gleda u njega. U trećoj strofi pesnika obavijaju sećanja na mladost i dane kada je napisao prve stihove, a "s dušom poletila misô visoko, tamo gdje se istok žari". Poslednja strofa počinje jednostavnim stihom: "Ovdje mi negda bješe raj... A sada?" Ovaj stih se povezuje sa završnim stihovima koji su obojeni bolom i patnjom. Na pesnikovo srce pada grobna zemlja, usamljen i očajan i on se lagano ruši kao njegov dom.

Pročitano 4268 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Naš stari dome