Odštampajte ovu stranicu
Sreda, 20 Septembar 2017 18:06

Žorž Sand - Priroda posjeduje tajnu sreće, i niko nije umio da joj je otme Istaknut

Radni čovjek je, sa svoje strane, suviše opterećen, suviše nesrećan, i suviše strahuje za budućnost da bi mogao uživati u ljepoti prirode i čarima seoskog života. I za njega zlatna polja, lijepe livade, gorde životinje predstavljaju džakove talira od kojih će on imati samo slab udio, nedovoljan za njegove potrebe, a ipak ih treba napuniti svake godine, te proklete džakove, da bi se zadovoljio gospodar i platilo pravo da čovjek živi vrlo skromno i bijedno na njegovom zemljištu.

Pa, ipak, priroda je vječno mlada, lijepa i plemenita. Ona obasipa poezijom i ljepotom sva bića, sve biljke prepuštene same sebi. Ona posjeduje tajnu sreće, i niko nije umio da joj je otme. Najsrećniji će biti onaj čovjek koji će, posjedujući pojam ljepote svoga rada i radeći svojim rukama, crpeći blagostanje i slobodu upražnjavanjem svoje duhovne snage, imati vremena da živi srcem i mozgom, da razumije svoje stvaranje i voli Božje. Umjetnik ima radost te vrste u posmatranju i vjernom reprodukovanju ljepota prirode; ali, videći jad ljudi koji naseljavaju ovaj zemaljski raj, umjetnik čista i ljudska srca uznemiren je u svojoj radosti. Sreća će biti ondje gdje će, kad duh, srce i ruke budu radili skladno zaštićeni proviđenjem, postojati sveta harmonija između Božje darežljivosti i ushićenja ljudske duše. Tada će, umjesto žalosne i grozne smrti, koja korača oračevom brazdom sa bičem u ruci, slikar alegorija moći da stavi pored njega ozarenog anđela kako sije punim rukama blagoslovljeno žito na brazdu koja se puši.

Iz romana Đavolja bara

Pročitano 1393 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci