Artnit

Utorak, 26 Mart 2013 22:38

Miloš Vojinović u narodnoj epskoj pesmi Ženidba Dušanova Istaknut

Miloš Vojinović je u narodnoj epskoj pesmi Ženidba Dušanova, iako visokog roda i sestrić cara, prikazan kao čovek iz naroda. Njegove osobine - junaštvo, snaga, duhovitost, lukavost - izgradile su jednog od najomiljenijih junaka epske narodne poezije.

Miloš Vojinović nosi u sebi izrazito osećanje rodovske zajednice, zbog kojeg Vojinovići ne mogu da puste cara Dušana bez nekoga bliskoga po rodu, ko će mu se "naći u nevolji". Tako se Miloš Vojinović, carev sestrić, koji čuva ovce u planini, prerušava u neuglednog slugu, Bugarina, i odlazi u svatove.

Svatovi ne gledaju Miloša Vojinovića, već njegovo odelo. Potcenjuju ga, čude se i čak hoće da ga biju. Miloša su ipak, najviše potcenile tri šićardžije. Smatrale su ga ne samo lošim junakom, nego i glupakom. Zato i pokušavaju da ga prevare. Oni mu nude konja još boljega i još pride stotinu dukata i suviše ralo i volove, a on sve to odbija izgovarajući se da ne može da umiri ni svoga - "lošijeg" - konja, da dukate ne zna ni na kantar meriti ni brojem brojiti, da ne zna šta bi sa ralom i volovima - jer mu nije ni otac orao, zato što je bio čobanin. Trojica šićardžija i nasilnika su brzo postali kukavice. Nestala je njihova nadmenost, a oni se razbežaše po polju. Miloš je jednog po jednog izbacivao iz sedla, propraćajući to duhovitim primedbama.

U najvećem delu pesme Miloš Vojinović je prikazan kao čovek iz naroda, čobanin. On je hitar, lukav, domišljat, neustrašivo bezbrižan i pomalo šeret kao i poznati i omiljeni likovi iz narodnih pripovedaka. On je takav kada zadrema na kulašu, jer je "zlu nauku" - da pospava svagda oko podne - naučio po planini ovce čuvajući. On je takav kada sam, idući od jedne do druge zobnice, nabavlja zob za svoga konja.

Miloš Vojinović je prikazan kao veliki junak i dorastao svakoj prepreci i svakoj teškoći. On lako, gotovo igrajući, rešava sve zadatke kojima drugi nisu dorasli, a od njega niko ne očekuje da ih može rešiti.

Prema neprijatelju Miloš Vojinović ima nemaran stav. Takav je kada razgovara sa carem, kad sa kopljem okrenutim naopako polazi na megdan kraljevom zatočniku, kada ne skinuvši tešku kabanicu polazi da preskoči tri konja viteza i na njima tri plamena mača - govoreći: "Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa".

Miloš Vojinović je vešt strelac kada strelja kroz prsten jabuku. Svoju hrabrost pokazuje i kada pobeđuje troglavog Balačka vojvodu i uništava latinske katane.

I u situaciji kada treba da prepozna devojku Roksandu Miloš Vojinović se ponaša ne kao plemić, već kao seljak i čobanin. Kaže da će Roksandu poznati po braći, kao što je u Šari od trista jaganjaca svako po ovci poznavao. On je čovek iz naroda, čobanin - ne samo po odelu sve do trenutka kada skida bugar-kabanicu, da bi svojim sjajnim ruhom zbunio i prevario Roksandu.

U lik Miloša Vojinovića narodni pevač je utkao veliko junaštvo i mudrost. Miloš je u narodnoj epskoj pesmi Ženidba cara Dušana, imao da pokaže Latinima - "starim varalicama" i uobraženim gospodičićima - i svima drugima za šta su sve kadri prezreni balkanski čobani, kakva se fizička i umna snaga krije u njima.

Pročitano 104996 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 17 Juli 2013 20:55

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Miloš Vojinović u narodnoj epskoj pesmi Ženidba Dušanova