Pesmu Jedna suza Aleksa Šantić počinje stihovima: "Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te." Ovim stihovima on uvodi u sliku orijentalnog ambijenta bašte u kojoj mlada žena skrivene lepote "bere krupne raspukle granate", dok njena deca uče. U bašti "nad šedrvanom leptiri se gone" i "rasipaju se sjajne kapi, sa bezbroj rubina", dok sija jesenje sunce. Pesnik je zanesen tim raskošnim svetom i posmatra ga prikriven, sa bojažljive udaljenosti. U njemu raste tihi bol i gorčina, koja rađa kobne misli. Čežnjivo, čulno raspoloženje prelazi u tugu zbog neostvarene ljubavi, promašenosti u ličnom životu i usamljenosti. On žali što mlada žena nije njegova i kroz suzu što lije pita se što njegove bašte ostaše bez grana i ploda. Poslednjim stihovima naglašava se da pesnik i dalje misli na mladu ženu, koju gleda kroz suzu što lije "gdje bere slatke, raspukle granate".