Artnit

Ponedeljak, 18 Mart 2013 22:24

Gogoljevo književno delo Istaknut

Bitna umetnička vrednost dela Nikolaja Vasiljeviča Gogolja oličena je u bogatstvu i raznolikosti izražajnih mogućnosti, realizovanih ili tek nagoveštenih. U njegovom književnom delu, posmatranom u celini, dominira realizam.

U Gogoljeva dela je svuda utkana groteska, koja je istinita i reljefna. I njegova najrealističnija dela, Revizor i Mrtve duše predstavljaju groteskne dokumente jednoga vremena i jedne duštvene sredine. Mučno-groteskna i tragično-besmislena egzistencija prosečnog čoveka u ruskom društvu oblikovana je u jedan poseban svet, svet halucinacija. Dominantna odlika takvog sveta je trivijalnost i njegova bezbojna i bezvredna strana. Niski, banalni interesi, mrtvilo i učmalost društva, nacije, života i inertnost u Gogoljevim delima su dovedeni do apsurda.

Gogoljevi likovi su upečatljivi. Svi su oni drugačiji, iako su deo jedinstvene banalne stvarnosti, bezvredni i mizerni, ali u svojoj brojnosti najjači deo društva. Oni predstavljaju oličenje ljudskog ništavila, i u njima ima nečeg sablasno-jezivog, realnog, postojećeg, ali i pomerenog u svojoj realnosti. "Međutim, pisao je Gogolj, ti ništavni ljudi nisu uopšte portreti ništavnih ljudi. Naprotiv, u njima su sakupljene crte onih koji sebe smatraju boljima od drugih".

Šaljući Pletnjovu rukopis za roman Mrtve duše Gogolj piše: "Prijatelju moj! Ja sam delovao čvrsto u ime Božije, kada sam sastavljao moju knjigu; U slavu njegovog Svetog Imena sam uzeo pero, a potom su se preda mnom razmakli svi prizraci (opsene), sve ono što slabi čoveka".

Zvanični cenzor Mrtvih duša odbio je knjigu Gogoljevski groteskno, i ne otvorivši je. Smatrao je da po učenju pravoslavne crkve duše ne mogu biti mrtve, i da je zbog toga nedopustivo štampati knjigu.

Roman Mrtve duše prožima atmosfera fantasmagoričnosti, humor je natopljen suzama, a tragika obojena podsmehom. O svom romanu Mrtve duše i njegovim likovima Gogolj piše : "Mrtve duše nisu, tako uplašile Rusiju i podigle toliko buke u njoj stoga što su predstavljale potresnu sliku pobedonosnoga zla i napaćene nevinosti. Ni najmanje. Moji junaci nisu uopšte zlikovci. Da sam na kome od njih dodao bar koju pozitivnu crtu, čitalac bi se sa svima njima pomirio. Ali trivijalnost svega skupa uplašila je čitaoca. Uplašilo ih je što moji junaci defiliju sve trivilijalnijim za trivilijanijim, što nema nijedne utešne pojave, što jadni čitalac nigde ne može odahnuti i predahnuti, i što mu, po završenom čitanju knjige, izgleda da je izišao iz nekakvog zagušljivog podruma na svetlost dana. Pre bi mi oprostili da sam naslikao živopisne izrode. Ali trivijalnost mi nisu oprostili. Rusa je uplašila njegova trivijalnost više nego svi njegovi poroci i nedostaci."

Dela Nikolaja Vasiljeviča Gogolja su i danas impresivna i uzbudljiva. U njima savremeni čovek sagledava trivijalnost i ništavnost življenja u otuđenom svetu. Svaka smešna priča ponovnim čitanjem sve više navodi na plač, govorio je Gogolj. Na njegovom grobu piše: "Smejao sam se rodu ljudskom, ali kroz nevidljive suze."

Pročitano 6189 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Gogoljevo književno delo