Mrtav, opao list ležao je uporedo sa glavom Voščeva, donio ga je vjetar izdaleka i sada mu je samo ostajalo da se smiri na zemlji. Voščev je podigao suhi list i sakrio ga u tajni pretinac svoje vreće gdje je čuvao razne stvari nesretnog i nepoznatog porijekla. "Bio si bez smisla u životu - uz oskudno saosjećanje pretpostavio je Voščev - ostani ovdje a ja ću saznati zašto si živio i umro. Kako nikome nisi potreban a vučeš se po cijelome svijetu, bar da te ja sačuvam i pamtim."
- Sve na svijetu živi i podnosi ništa ne shvatajući - rekao je Voščev ukraj puta, pa se digao da pođe okružen opštim trpeljivim življenjem. - Kao da je neko pojedinačno, ili nekoliko njih, izvuklo iz nas uvriježeno osjećanje i uzelo ga sebi.
Išao je putem do iznemoglosti ali je Voščev vrlo brzo slabio, čim bi se njegova duša prisjetila da je prestala spoznavati istinu.
Vrsta - mjera za dužinu, iznosi 1,06 km.
Iz romana Iskop
