Kad odrastemo, bilo da se radi o zadovoljstvima ili važnijim predmetima, ili pak onome što nas je u detinjstvu zavodilo, kao što je lep pogled, priroda u polju, slika itd, osetićemo zadovoljsvo, ali ono više neće imati zajedičkog sa beskonačnim, ili neće biti široko i neodređeno na onako prodoran, osećajan, suštinski i trajan način. Zadovoljstvo izazvano ovim osećanjem odmah se određuje i postaje zaokruženo onog trenutka kada shvatimo put kojim je bila krenula naša dečija mašta, kako bi onim istim sredstvima, i pod onim istim ili sličnim uslovima dospela do pojma i neodređenog zadovoljstva, i onda se zadržala. Obratite dalje pažnju na to kako je većina neodređenih slika i osećanja koje nosimo u sebi i nakon detinjstva i tokom ostatka života samo su uspomena iz toga doba, samo na njega se odnose, u zavisnosti su od njega i iz njega proističu, bilo da je reč o opštim ili određenim situacijama. Drugima rečima, određeni osećaj, dojam, zadovoljstvo itd, rađa se u nama zato što se sećamo i u svojoj mašti odražavamo onaj isti osećaj, istu sliku itd. koje smo pod istim okolnostima doživeli kao deca. Sadašnji osećaj, dakle, ne proizlazi trenutno iz stvari, nije slika predmeta, već slika iz detinjstva; jedna uspomena, jedno ponavljanje, odjek ili odraz neke slike iz davne prošlosti. A to se događa vrlo često. (Što se mene tiče, uvek kada ponovo vidim gravure koje su mi se u širem smislu dopadale u detinjstvu, ta mesta, te prizore, susrete itd, to vraćanje na one priče, bajke, štiva, snove itd, ili pri ponovnom slušanju popevki koje sam čuo u detinjstvu ili prvoj mladosti itd.). Na taj način, da nismo bili deca, onakvima kakvi smo danas, bila bi nam u mnogome uskraćena ona ograničena i neodređena osećanja koja nam ostaju, a koja doživljavamo samo u odnosu na naše detinjstvo ali i zahvaljujući njemu.
Na kraju, obratite pažnju da svi prijatni snovi u našim odraslim godinama, iako nam se sviđaju više od stvarnosti, više nam ne pružaju onu lepotu i onu prijatnu neodređenost našeg detinjstva. (16. januar 1821) (514-516)
Iz knjige Zibaldone misli