Artnit

Subota, 16 Mart 2013 22:42

Legende Istaknut

Legenda je priča u prozi ili stihu u kojoj ima puno praznoverja, sujeverja i fantastičnih elemenata. Pretpostavlja se da je poreklo legende veoma staro i da se delimično poklapa sa poreklom i nastankom mita.

Lepota legendi je u njihovoj smeloj maštovitosti i u blistavim pesničkim slikama od kojih su sazdane. U svakoj legendi je prisutna namera pripovedača da slušaoce nešto pouči i nauči. I u tim fantastičnim objašnjenjima, posebno kada se priča o nastanku mesta ili običaja, ponekad se nalazi zrnce istine, ali je duboko sakriveno sa dodatim izmišljenim objašnjenjima. Legende su po događajima o kojima pričaju uglavnom neistinite, istorijski neautentične.

Po smelim uzletima fantazije, po prisustvu izmišljenih bića (zmajeva, ala, vila, veštica, vukodlaka), legende liče na bajke i ponekad ih je teško razgraničiti. Takve su na primer, bajke-legende Usud (gde se objašnjava zašto su neki ljudi srećni i bogati, a drugi nesrećni i siromašni) i Sedam Vlašića (gde se objašnjava kako je nastalo sazvežđe Sedam Vlašića). One se mogu ubrajati u jednu i u drugu vrstu.

Legenda se razlikuje od bajke, pre svega po nastojanju narodnog pripovedača da kroz ovaj oblik kazivanja objasni poreklo i postanak pojava u prirodi i u ljudskom društvu.

Legende mogu da se podele na legende o ličnostima i legende o događajima. Legende o ličnostima, opet, mogu da se podele na legende o svecima i legende o junacima i znamenitim ljudima. I legendi o događajima ima raznih vrsta: o postanku pojedinih mesta, o postanku pojedinih nebeskih tela, o postanku pojedinih životinja, o ratnim pohodima.

Narodni pripovedač obično nije znao gotovo ništa o predmetu koji je objašnjavao. Nedostatak pravog znanja i činjenica, često je nadoknađivao maštom, fantazijom. Zato se u legendama govori o tome kako su nastale zvezde, reke, planine, životinje. kako su podizani gradovi, kako su dobijali imena ljudi i mesta. U legendama se prepliču fantastični elementi; gradovi se sami od sebe zidaju, ljudi se pretvaraju u životinje i u biljke, a zmajevi u zvezde, ljudi poklanjaju jedan drugome po nekoliko života, određuju sudbinu drugim ljudima. O nastanku velikog broja mesta postoji legenda. Tako postoje legende o nastanku mesta Šetonje kod Požarevca, mesta Hisara kod Leskovca (da su tu Jugovići imali svoje dvore). Legende se naročito vezuju za osnivanje i zidanje pojedinih manastira.

Neke legende se vezuju za određenu ličnost istorijsku, ili iz predanja. Tako se u legendama priča kako su se rađali i postajali veliki junaci, o njihovim junaštvima i izuzetnim delima. Vezujući izvestan događaj za neku ličnost, narodni pripovedač je priču doterivao i ulepšavao menjajući u isto vreme i fabulu. Za mnoge legende, posebno o svecima fabula je uzeta iz pobožnih spisa koje su sveštenici sastavljali za narod.

U srpskom narodnom stvaralaštvu legende se pletu oko Svetog Save, kneza Lazara, Juga Bogdana i njegovih devet Jugovića, Miloša Obilića, Marka Kraljevića, despotice Jerine, kralja Matijaša, Sibinjanin Janka, Starine Novaka, Ive Senjanina i drugih. Legende su nekada utkane u epske narodne pesme, a nekada imaju i svoj poseban književni oblik.

Legenda je svoj vrhunac doživela u srednjem veku, ali je ostala kao motiv inspiracije u književnosti sve do naših dana.

Reč legenda je ušla i u srpski svakodnevni govor. Njome se označava ono što je izmišljeno ili nedovoljno pouzdano. Ali, kada se kaže da je nešto legendarno obično se misli da je neko delo, neki postupak, izvanredan.

Pročitano 4691 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Legende