Krik nesrećnika koji se razleže iz ovog mraka ne čuju oni koji su u tvoje ime zaseli na prestolima, plač ožalošćenih ne čuju uši onih koji izgovaravaju tvoje reči na propovedaonicama. Jaganjci koje si poslao u ime života su se pretvorili u zveri koje zubima kidaju krila jaganjcima koje si primio u zagrljaj, a reč života koju si iz Božjih grudi spustio iščezla je među koricama knjiga i umesto nje nastala je strašna galama od koje duša podrhtava. Podigli su, Isuse, u slavu svoje crkve i bogomolje koje su obložili svilom i zlatom, ostavili tela tvojih sirotih izabranika gola na hladnim ulicama, ispunili nebo dimom tamjana i plamenom sveća, pustili da Tebi budu verni bez hleba, napunili prostor odama, ali nisu čuli zov siročadi i uzdahe udovica. Dođi ponovo, Isuse živi, i oteraj prodavce vere iz Tvojih hramova, jer su ih pretvorili u pećine u kojima se klupčaju zmije njihovih prevara. Dođi i ispitaj ove careve, jer su uzeli od nemoćnih njihovo i Božje. Dođi i pogledaj lozu koju si desnicom posadio, jer su joj crvi izgrizli korenje i grozdove lutalice pogazile. Dođi i pogledaj one kojima si mir poverio, jer su se izdelili, zavadili i ratove poveli, ali su žrtve tih ratova samo naše ojađene duše i nemoćna srca. Na slavljima snažno uzvikuju: “Slava Bogu na nebesima, na zemlji mir, ljudima zadovoljstvo!“
Iz priče Opsednuti Johana (zbirka priča Nimfe iz doline)