Artnit

Nedelja, 24 April 2016 11:06

Elio Vitorini - Nije htjela tražiti posla ni od čije dobrote, isto onako kao što nije htjela tražiti hrane Istaknut

Dizajn korica knjige Erika i njena braća, Garibaldina Dizajn korica knjige Erika i njena braća, Garibaldina

Najzad se i Erika počela pitati šta će učiniti. Šta će učiniti? Na koji način je mogla živjeti i imati zaliha? Debela djevojka ju je dovodila do te misli i onda ju je ostavljala samu. I sama s ovim mislima, bez vjere u bilo šta, Erika je sagledala prazninu koja ju je očekivala kao što je može sagledati odrasla osoba, ali nije vjerovala da joj se može suprotstaviti kao što joj se može suprotstaviti odrasla osoba.

Ona nije vjerovala da za nju, neodraslu, postoji mogućnost da zarađuje za život. Nije vjerovala da njen rad, kakav god bio mogu cijeniti kao istinski i pravi rad, kao rad odraslih. Nije vjerovala da bi poslodavci mogli cijeniti njen rad i smatrati ga važnim. Dobro je pamtila riječi trbušaste susjede da bi joj ona mogla pomoći kad bi je uzela kao služavku. Te su joj riječi u početku bile nejasne, nečiste. Ali kao što prljavi kamenčići bačeni u potok postaju čisti, i one su postale jasne u dugom i jasnom proticanju njenih misli. I blistale su u dubini njene svijesti. Govorile su: Dođi, zahvaljujući našoj dobroti, bićeš služavka.

Tako dakle. Zahvaljujući dobroti, moglo se dati zaposlenje njoj neodrasloj. Dobrota, dobrota... Svaka je pažnja prema njoj bila djelo dobrote. A ona nije htjela dobrotu. Nije htjela imati posla s dobrotom. Znala je šta znači smatrati se obaveznim kad se nešto učini i dade. I nije to htjela. Nije htjela tražiti posla ni od čije dobrote, isto onako kao što nije htjela tražiti hrane.

Iz pripovetke Erika

Pročitano 954 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Elio Vitorini - Nije htjela tražiti posla ni od čije dobrote, isto onako kao što nije htjela tražiti hrane