Pesma Put kojim nisam pošao sastoji se od četiri strofe, a svaka ima po pet stiha. Napisana je u prvom licu, pa se postavlja pitanje da li je narator pesnik ili neka ličnost, karakter kreiran za potrebe pesme. Pesnik mora da izabere između dve suprotstavljene staze u šumi, i on taj izbor vidi kao metaforu za izbor između različitih pravaca u životu. Simbol puta se uglavnom koristi da označi putovanje života. Međutim, u ovoj pesmi označava, ne samo putovanje, već i odredište.
U prvoj strofi pesme Put kojim nisam pošao, pesnik dok hoda jednog jesenjeg dana u šumi gde lišće menja boju u žuto, a zatim bira između dve staze koje vode u različite pravce. On žali što ne može da prati oba puta, ali pošto to nije moguće, razmišlja duže kako bi razmotrio svoj izbor. U prvoj strofi i na početku druge, jedan put izgleda poželjnije “jer beše sav čist i zelen“, ali do početka treće strofe on shvata da su putevi otprilike isti “i oba se jednako pružahu tog jutra“. Kasnije u trećoj strofi, on pokušava da se bodri uveravanjem da će se vratiti jednog dana i hodati drugim putem. Na kraju treće strofe i u četvrtoj, međutim, pesnik žali i shvata da se verovatno nikada neće vratiti da bi krenuo drugim putem. On kaže: “Al’ znajući da sudbina je čudna sumnjah da ikada vratiću se tu.“ U četvrtoj strofi, on razmatra kako će izgledati izbor koji je napravio u budućnosti. On veruje da će videti kada pogleda godinama kasnije unazad, da je zapravo izabrao put “kojim se ređe ide“ i da “nakon toga ništa nije bilo kao pre“.