U prvoj strofi pesme Grm pesnik slika "munjom opaljen grm", prkosnog, neustrašivog gorostasa koji stoji na "surom proplanku" kao večiti pobednik svih nedaća. Njegovo stablo uvija splet povijuša, a "gorski nestašan lahor" leluja šaren cvet. Kontrast koji je iskazan kroz boje između mračnog i opaljenog grma i lelujavog šarenog cveta i travice, koja se obavija oko grma ukazuju na heroizam njegovog trajanja.

Druga strofa pesme Grm ukazuje na dolazak zime, koja "svojom studenom rukom" ogoljava sve sitne biljke koje su se svijale oko grma "i goru obnaži svu". Završni stihovi pesme "al' mnoga zima još sa hladnim vetrom će doći, a on će biti tu" ističu simboliku trajanja.