U bogatu i staru zadrugu Đenadića u kojoj je sve veselo, skromno i zadovoljno dolazi razmažena, drska i arogantna snaha Anoka, koju je porodica razmazila, jer u njoj dosta "čeljadi pogibe" od kolere. I kada je došla u kuću Đenadićevu ostala je ista, znala sve najbolje, uvek je moralo da bude po njenom i ništa nije radila. "Osta maznica, kao što je i u oca bila", a u njenom držanju "bilo je nečega zapovedničkoga, tiranskoga, kao da si je morao poslušati".
Svojim ponašanjem i egoizmom Anoka preti da će da razori zadrugu Đenadića. Gospodar zadruge stari đedo Matija to uviđa i smišlja kako da je nauči pravim vrednostima u životu i nagna na promenu i pokajanje. Da bi promenila ponašanje on naređuje svima da samo nju služe. Na početku je Anoka besnela još više, ali se njen prkos jedne noći slomio. U trenutku saznanja ona uviđa da je najveća sreća u poslušnosti, a jedina prava sloboda u pokornosti i traži oproštaj od đede Matije.
Na kraju pripovetka Na bunaru pobeđuje zadruga, odnosno njen kolektivni princip nad individualnim rušilačkim. "S bojažljivošću prilaze ljudi i žene bunaru, i kao kakva gospoda, svaki, pošto se umije, kaže Anoki: "Hvala!" Gospodar zadruge stari đedo Matija poklanja Anoki đerdan od nekakvih starih orlaša i kao da je simbolično prima u zadrugu, u kojoj postaje najpokorniji član.
